Naslov
Bellum Batonianum

Autori
Lisičak, Petar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
30.04

Godina
2013

Stranica
108

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Antička povijest ; rimsko osvajanje ; Panonsko-delmatski ustanak (Bellum Batonianum)
(Ancient history ; Roman Conquest ; Pannonian-Dalmatian uprising (Bellum Batonianum))

Sažetak
Nametnuti porezi, teški životni uvjeti i konačno regrutacija domaćeg stanovništva za borbu protiv Markomana, 6. god. dovode do pobune iliričkih naroda protiv Rimskog Carstva koja se protegnula na pune četiri godine sukoba. Prvi narodi koji su se podigli na ustanak bili su Desitijati u Dalmaciji i Breuci u Panoniji koji, u prvoj fazi sukoba, vrše sustavni pokolj rimskih građana i simpatizera nastanjenih na prostoru pobune. Breuci pod vodstvom Batona Breučkog, kreću na Sirmij, ali ga nisu uspjeli osvojiti zbog brze intervencije Aula Cecija Severa iz smjera Mezije. Oružani pokret širi se područjima Panonije i Dalmacije pri čemu Rimljani imaju velike gubitke. Pobunjenici vrše prepade čak do Makedonije, a prema nekim izvorima, planiraju upad i u Italiju. Desitijatski Baton harači južnim dijelom provincije Ilirik sve do Apolonije. Napada Salonu gdje je bio ozbiljno ranjen, ali ju ne uspijeva osvojiti. U međuvremenu, Tiberije šalje prethodnicu s Mesalinom na čelu, a sam s glavninom trupa završava operacije vezane za Markomane. Prethodnica koju je poslao Tiberije sukobljava se s Batonom Desitijatskim. Prvo su poraženi, a potom su pobijedili pobunjenike. Tada se Baton povlači i ujedinjuje snage s breučkim Batonom. Udružene snage djeluju protiv Tiberija i protiv snaga koje su s istoka dovodili Cecina Sever, Plaucije Silvan i trački kralj Remetalk. Izvori nam nejasno i raznoliko govore o događanjima i borbama u vrijeme nakon združivanja pobunjeničkih snaga. Rimljani imaju velike gubitke u više oštrih sukoba s pobunjenicima, a većina snaga koju predvodi Tiberije se sporo približava sa sjevera. Međutim, Rimljani ipak uspijevaju poraziti pobunjenike u strateški bitnim utvrđenjima koja ostaju neosvojena zaustavljajući time širenje ustanka prema rimskom kopnu na zapadu i izlazak na Dunav na sjeveru. U istoj godini se pojavljuje dodatni problem za Rim upadom Dačana i Sarmata u Meziju. Siscija je utvrđena Tiberijevim dolaskom na ratište i pokušava se stupiti u otvorenu borbu s pobunjenicima koji izbjegavaju odlučujuću bitku i nastavljaju s akcijama za jačanje i širenje pobune. Rat se time produžuje, ali bez većih bitaka, a borbe se ograničavaju na manje akcije i prodore. Pobunjenici rade zasjede i iznenadne napade, ali ni Rimljani ne miruju već pljačkaju i pustoše razne dijelove Ilirika. Početkom 7. god., Tiberiju pristižu nova pojačanja sa svih strana. Skuplja se velika rimska vojska. Na ratište stiže i Germanik, a iz Mezije se vraća Cecina, pošto je suzbio Dačane i Sarmate. Prilikom pokušaja prolaska prema Sisciji i Tiberiju, istočni kontigent rimske protuustaničke vojske upada u zasjedu kod Volcejskih močvara. U početku bitke pobunjenici pritišću nespremne rimske trupe, no konačnu pobjedu u završetku ipak ostvaruju snage Carstva. U međuvremenu, Germanik napada i pobjeđuje Mezeje te ih ponovno pokorava. Spajanjem svih rimskih vojski nastaje logistički problem koji Tiberije rješava tako što dijeli vojsku na odjeljenja i šalje ih u različita područja. U 8. god. pobuna gubi snagu i zamah. Težak položaj u koji su došli ustanici rezultat je poraza, opustošenosti zemlje, gladi i raznih bolesti. Među pobunjenicima nastaju podjele: jedni su za mir s Rimljanima, a drugi za produženje rata. Tako dolazi do predaje velikog dijela Panonaca na čelu s Batonom Breučkim na rijeci Bathinus. Tom prilikom Baton izručuje Rimljanima Pinesa, suzapovjednika panonskih ustaničkih jedinica koji je bio za nastavak rata. Tiberije je ovu izdaju nagradio postavljanjem Batona za upravitelja Breucima. Međutim, u kratkom vremenu Baton Desitijatski zarobljava imenjaka, osuđuje ga i pogubljuje. Dio Breuka se opet pridružuje pobuni, ali ih Silvan brzom akcijom pobjeđuje završavajući tim pobjedama sukob u panonskom bazenu. Vidjevši da se ne može održati, Baton se povlači u Dalmaciju utvrđujući prilaze. 8. god. tako postaje prijelomni trenutak rata u kojoj je došlo do odlučujućeg preokreta: umirenja pobune u Panoniji te prebacivanje sukoba na područja ustaničkog povlačenja u Dalmaciji. Završna, 9. god. predstavlja kraj rata. Tiberije je neko vrijeme proveo u Rimu, ali ga je ozbiljnost situacije vratila u Ilirik prije početka ljeta. Za vrijeme njegove odsutnosti Germanik u teškim borbama osvaja nekoliko utvrđenih mjesta u Dalmaciji (Splon, Seretij). Oružani otpor, bez obzira što je uzaludan, još uvijek traje. Po dolasku Tiberija vrši se ponovna podjela rimske vojske na tri dijela. Jedan dio vodi Silvan, drugi Lepid, a treći Tiberije uz kojeg je bio i Germanik. Tako podijeljena vojska pustoši po ostacima pobunjeničkog teritorija, vodeći bitke s neprijateljem. Tiberije progoni Batona koji se utvrdio u tvrđavi Andetrij kod Salone. Prilikom opsade Rimljani imaju velike gubitke što iskorištava Baton te bježi iz utvrde prije samog pada iste. Posljednje važnije uporište bila je Arduba. Borba za Ardubu sretno je završila za Rimljane jer je izbila svađa među braniteljima. Vibije Postum vrši završne vojne akcije za definitivno gušenje ustanka. Na kraju se predaje i Baton, kojega Tiberije odvodi u Italiju, a čime završava četverogodišnji sukob. Gušenjem velikog ustanka uspostavljena je rimska vlast nad zapadnim Balkanom. Time je Carstvu osigurana kontrola nad strateškom rutom koja je spajala sjevernu Italiju s glavnim rimskim središtima uzduž srednjeg i donjeg Dunava, kao i s Malom Azijom i istočnom granicom. Ova je ruta prolazila kroz Sisciju i Sirmij, koji su se i za vrijeme ustanka pokazali kao ključne strateške točke, a predstavljala je iznimno važnu poveznicu istočnog i zapadnog dijela Carstva. Osvajanje Ilirika je bilo nužno kako bi se podunavski prostor osigurao i čvrsto povezali s ostatkom Carstva. Provincija Ilirik, koja se protezala od Dunava u Donjoj Austriji i Mađarskoj do Istre i Lješa na Jadranskom moru, pokazala se prevelikom za kontrolu tako da je jedna od izravnijih posljedica gušenja ustanka nastanak dviju novih, Dalmacije i Panonije. Četverogodišnji rat pred granicama rimskog tla nije samo iscrpio resurse i rezultirao značajnim gubitcima ljudskih života, što možemo analitički iščitati iz tekstova izvora i njihove usporedne analize, već za posljedicu nosi svojevrsni početak razdoblja nove političko-vojne misli Rimskog carstva. Naime, ubrzo nakon Tiberijevog trijumfa, iz Teutoburške šume do Augusta stižu poražavajuće vijesti o gubitku triju Varovih legija, poraženih i pogubljenih od strane germanskih plemena koja su se pobunila protiv lokalne uprave. Tadašnji strateški planovi Rima su bili pomicanje granice s Rajne na Elbu sužavajući time granični pojas za približno 300 kilometara te romanizacija rubnih krajeva Carstva. Nakon sukoba u Teutoburškoj šumi i tek završenog rata na istočnoj fronti, August uviđa probleme i posljedice ekspanzionističke politike te se okreće stabilizaciji odnosa unutar postojećih gabarita Rimskog Carstva mijenjajući strateška usmjerenja s ekspanzionističke vojno-političke misli na, rekao bih slobodnim jezikom, pozicionistički stav spremnosti. Valja spomenuti i položaj Tiberija koji trijumfalnim gušenjem ustanka i čvrstom reintegracijom Ilirika nastavlja jačati svoju poziciju Augustovog nasljednika do koje, kao što znamo, na koncu i uspijeva doći. Koliko je Tiberije poštivao svoje protivnike i njihovog zapovjednika jasno govori činjenica da Baton Desitijatski nakon zarobljavanja biva pošteđen čak i nakon trijumfa te ostatak svojih dana provodi u kućnom pritvoru, a prostori provincija Dalmacije i Panonije konačnom pacifikacijom nakon gašenja ustanka postaju regrutacijske baze ne samo za vojnike već i za, pokazati će vrijeme, buduće careve. Završetak ustanka, dakle, označava početak sustavne konsolidacije i romanizacije ovih prostora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA