Naslov
Apijan i Delmati
(Appian and the Delmatae)

Autori
Renić, Anđa

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
23.10

Godina
2015

Stranica
42

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Antička povijest ; Apijan ; Delmate
(Ancient history ; Appian ; Delmatae)

Sažetak
Apijan, rimski povjesničar iz Aleksandrije, rođen je krajem prvog stoljeća, a djelovao je u 2. st. po Kristu. U svojoj knjizi o narodima Ilirika posvetio je punih šest poglavlja narodu Delmata i to 11., 12., 13., 25., 26., i 27. te djelomično 28. Delmati se počinju javljati u izvorima nakon oslobođenja od vlasti ilirskih kraljeva, poslije čega kreće njihova ekspanzija iz matičnog područja na račun manjih susjednih zajednica. Nakon poraza Ilira u sukobu s Rimom 168. god. pr. Kr., oni postaju glavni element otpora uspostavljanju rimske kontrole na ovom prostoru. Već desetak godina poslije čitamo u izvorima da pustoše priobalne gradove rimskih saveznika. Nagli rast njihove moći ugrožava rimske interese jer je Ilirik bio Rimu strateški jako važan, što će se poslije pokazati u ratu Cezara protiv Pompeja. Zbog toga Rim odlučuje srezati problem u korijenu i upućuju vojsku na Delmate 156. god. pr. Kr. pod vodstvom konzula Marka Figula. Time započinju stoljetni rimsko-delmatski sukobi. Apijanov izvještaj o Prvom rimsko-delmatskom ratu nažalost nije potpun. On svoje pripovijedanje završava s krajem Figulove kampanje, no iz drugih izvora, odnosno Strabona, Zonare, Frontina i Ampelija, se saznaje da pohod završava kampanjom Scipona Nazike i njegovim razaranjem delmatskog središta Delminija. O kampanji Lucija Cecilija Metela ne znamo mnogo. Apijan prenosi neki trač koji je nastao s ciljem blaćenja obitelji Metel. Ako prihvatimo pretpostavku da je postojalo delmatsko naselje koje antički izvori također nazivaju Salonom, onda bi Metel prezimio u rimskoj Saloni gdje je bio prijateljski dočekan, a osvojio bi delmatsku Salonu zbog čega je dobio trijumf. Sljedećih nekoliko sukoba Delmata s Rimom vezani su uz Gaja Julija Cezara. Prvi od njih se datira oko 50. god. pr. Kr. kada je Cezarova vojska poražena kod Promone. Promona se nalazila s delmatske strane rijeke Krke, ali je tada bila u rukama Liburna. Moguće da je takav status Promone nametnuo Koskonije nakon svoje kampanje (78.-76. god. pr. Kr.). Kada su Delmati oduzeli taj grad Liburnima, ovi su zatražili Cezarovu pomoć. Cezar je poslao izaslanike Delmatima sa zahtjevom da se povuku iz Promone, no kad su oni to odbili, on je na njih poslao dio svoje XV. legije, koju su Delmati porazili. Drugi okršaj Cezarovih snaga s Delmatima vodio je Aulo Gabinije. U usporedbi s prvorazrednim izvorima zaključilo se kako su Apijan, Plutarh i Dion Kasije pogrešno datirali ovaj događaj u 49./48. god. pr. Kr. Prvorazredni izvori, odnosno Aleksandrijski rat i Ciceron, datiraju ovaj događaj u 48./47. god. pr. Kr. Apijan također pogrešno piše da je Gabinije došao u Ilirik kopnenim putem. Rimska vojska jednostavno nije imala dobru kopnenu liniju kojom bi došla do juga Ilirika, a da pri tom ne mora ratovati. U tom slučaju Gabinije ne bi mogao dovesti pojačanja na vrijeme, a Cezarova vojska nije ni imala snage za dodatne napore. Iz Aleksandrijskog rata se također iščitava da je transport morem bio moguć prije oluje. Zbog toga je Gabinije vjerojatno došao u Ilirik morskim putem koji je bio jednostavniji i brži. S obzirom na to da je po Jadranu operirala Oktavijeva flota, Gabinije je morao krenuti iz neke sjevernije talijanske luke i iskrcati se negdje u Liburniji, na teritorij svojih saveznika. Iz Liburnije je napao Delmate, ali je upao u zasjedu blizu kanjona rijeke Vrbe gdje je izgubio pet kohorti i bojne znakove. No, Gabinijeva se vojska unatoč ovomu gubitku nije potpuno raspala jer Aleksandrijski rat donosi da se povukao u boju u Salonu. Antički izvori nisu u opisivanju ovih događaja skloni Gabiniju. On je prikazan kao nesposoban vojskovođa koji je ne samo izgubio pet kohorti, već su mu barbari oduzeli i orlove. Sama činjenica da se on nakon zasjede uspio probiti do Salone, a nije se vratio nazad u Liburniju koja mu je bila bliža, dokazuje upravo suprotno. Apijan spominje tri puta Gabinijevu kampanju pri opisu Oktavijanova pohoda na Delmate. Vidljivo je kako su Gabinijevi neuspjesi stavljeni u kontrast Oktavijanovim uspjesima. Pošto Apijan sam priznaje da je kao izvor koristio Augustove memoare, moguće je da je upravo ove podatke našao u tom izvoru, što bi odgovaralo Augustovoj propagandi. Treći put su Delmati porazili Cezarovu vojsku pod vodstvom Publija Vatinija 45./44. god. pr. Krista. Cezar je prije svoje smrti planirao pohod protiv Geta i Parta. Delmati, koji su za vrijeme građanskog rata bili na Pompejevoj strani, pobojali su se da će ih Cezar napasti pa su mu ponudili savezništvo. Cezar je odbio njihovu ponudu i zatražio da plaćaju tribut i predaju taoce, na što su oni pristali. Cezar nakon toga šalje u Ilirik Publija Vatinija da provede u djelo delmatska obećanja. Apijan piše da su se Delmati pobunili nakon Cezarove smrti i nisu htjeli platiti tribut. No, iz korespodencije Vatinija i Cicerona je vidljivo da je Vatinije još za Cezarova života ratovao s Delmatima i izgubio pet kohorti kao i Gabinije. Ni u jednom drugom izvoru, osim kod Apijana, nema naznaka da su se vodile neke borbe nakon Cezarove smrti. Zbog toga se smatra da Cezarova smrt predstavlja kraj, a ne početak sukoba. Zadnji pohod koji Apijan opisuje je Oktavijanov pohod 34.-33. god. pr. Krista. Pritom je najviše mjesta posvećeno opsadi Promone, dok se Sinodiju i Setoviji daje mnogo manje prostora. Smatra se da su u to vrijeme djela imala ograničen opseg pa je Apijan ne želeći prekoračiti standard morao skraćivati tekst. Za razliku od njega, Strabon donosi da je Oktavijan spalio također Niniju i Salonu. Za Niniju nije poznato gdje se nalazila, dok se za Salonu pretpostavlja da se radi o delmatskoj Saloni, čije se spaljivanje može uklopiti u Apijanov opis zbivanja. Oktavijanova kampanja protiv Delmata završava predajom 700 taoca Oktavijanu, vraćanjem Gabinijevih bojnih znakova i plaćanjem tributa kojeg su obećali Cezaru. Bez obzira što Apijan ne spominje Delmate u nabrajanju naroda koji nastanjuju Ilirik, posvetio im je u svojoj knjizi veliki prostor i nama ostavio dragocjene podatke o povijesti našeg prostora u antičko doba.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA