Naslov
Društvo i običaji Delmata
(The society and customs of the Delmatae)

Autori
Morić, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
13.10

Godina
2010

Stranica
45

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Antička povijest ; društvena povijest ; Delmate
(Ancient history ; Social history ; Delmatae)

Sažetak
Zaključak ovog rada sastojat će se od tri djela za koje smatram da će ujediniti sve do sada napisano i ponuditi jednu cjelovitu sliku delmatskog društva i njihovih običaja. U prvom dijelu će biti ujedinjena tema rada i istaknuti će se najbitniji faktori koji su oblikovali delmatsko društvo, kao i glavne karakteristike spomenutog društva i svakodnevnog života Delmata. U drugom dijelu će biti riječi o romanizaciji Delmata, kojoj se nisu lako podložili ni nakon definitivnog poraza 9. godine po Kr. kada je njihov teritorij inkorporiran u rimsku državu. Na temelju vjere, kulture i organizacije vidimo u kojoj mjeri je došlo do ispreplitanja domorodačkih i italskih karakteristika. U zadnjem dijelu naglasak će biti na zapažanjima o literaturi i još neodgovorenim pitanjima vezanim uz temu rada, a koja su bila teško savladiva u ovom radu, što zbog nedovoljne literature što zbog potrebe da se poštuju određene norme i okviri vezani za duljinu i opseg završnog rada. Naravno, držim kako je ovo zaista iscrpna tema, koja iziskuje jako mnogo rada i vremena da bi se dobio kvalitetan rezultat, ali zahtjeva i određenu slobodu u opsegu pri pisanju. Delmati, kao što smo vidjeli, u pisane izvore ulaze tek oko 2. st. pr. Kr. i možda nikad o njima ne bismo saznali ništa da ih povijest nije zabilježila zbog ratova protiv Rima. Njihov zatvoreni život unutar zajednice omogućavala joj je razdoblje dugotrajne zaštićenosti unatoč mnogobrojnim napadima izvana. Da se radi o dobro organiziranoj zajednici svjedoči njena bogata kultura. Sve kreće od činjenice da su oni dominantno stočari, a to bitno utječe na razumijevanje njihovih kultova i vjerovanja, kao i na oblikovanje njihova obitavališta. Vjerovanja potom utječu na nošnju i na primjenu brojnih dekorativnih sadržaja. Na otpor Delmata je svakako velik utjecaj imala i njihova kultura koja je nezaobilazni element društvenog identiteta. Međutim, teško je s naše pozicije govoriti o stupnju razvijenosti i samosvijesti delmatskog identiteta. Ono što sa sigurnošću možemo ustanoviti jest činjenica da su se Delmati tijekom dugogodišnjih ratovanja pokazali kao respektabilan protivnik kojeg u prvom trenu možda ni sama rimska vojska nije očekivala. Vjerojatno su i pripadnici rimske vojske ostali iznenađeni kad su spoznali snagu te male zajednice. I kod Rimljana su postojali uvijek prisutni stereotipi, kako će brzinom munje izbrisat postojanje tog naroda. Rim je bio u poziciji iščekivanja sljedećeg razloga za napad. Nakon 160 godina povremenih sukoba, u krvi i ognju ugušen je i posljednji otpor ponosnih Delmata, i naravno, Rimljani su sebi otvorili put kako bi proširili svoje kulturne korjene. Naravno da su nosioci romanizacije bili velikim djelom rimski vojnici koji su se utaborili u vojnim logorima. Za očekivati je da je ona brže zahvaćala teritorij uz obalu, nego li područja u unutrašnjosti, pa tako prve elemente romanizacije nalazimo pola stoljeća prije konačnog pokoravanja Delmata. Time su Rimljani stvorili glavno uporište za daljnje ekonomsko i političko podvrgavanje preostalog prostora. Potom je došlo do izgradnje cesta, čiji su graditelji bili rimski vojnici koji su svoje logore smjestili u samo poprište delmatskih nemira. Ističu se poznata VII. legija je bila smještena u Gardunu, koja je čuvala prijelaze preko Cetine, i XI. u Burnumu koja je čuvala one preko Krke. Osim samih legionara i pomoćnih vojnih postrojbi legiju je pratio cijeli pokretni grad koji je bio sastavljen od raznih pripadnika koji su služili “moralnom“ uzdizanju vojnika. Tu se moglo pronaći i trgovaca, obrtnika, članova obitelji koje su pratile svoje muževe i očeve diljem države. To je veliko mnoštvo ljudi svakako pridonosilo ekonomskom i kulturnom širenju Rima. Ujedno se i za rimske veterane odvajaju plodne površine koje im se darivaju. Na oduzetim teritorijima veterani podiže svoje posjede, naravno, uz pomoć pokorenog delmatskog naroda, pa sve više dolazi do uplitanja u život koji se odvijao po starim domorodačkim tradicijama. Zacijelo se romanizacija odvijala i ženidbom s domaćim stanovništvom, ili odlaskom delmatskog stanovništva u pomoćne jedinice rimske vojske (auxilia) koja bi po odsluženom vojnom roku darovala veteranima prava rimskih građanina. Naravno nikako se ne može izostaviti u procesu romanizacije osnivanje municipija, kao i davanje rimskog građanskog prava na neki drugi način. Tako je stanovništvo koje je naseljavalo obalno područje Dalmacije dobilo građansko pravo u ranom prvom stoljeću nove ere. To potvrđuje i onomastički repertoar, u kojem je česta upotreba gentilnog imena Iulius, koje će biti jako teško pronaći u unutrašnjosti. Međutim još uvijek je bilo onih Delmata koji nisu prekinuli veze s domorodačkom onomastičkom tradicijom, primjerice u Saloni tako nailazimo na osobe koje se zovu Iulius Beuzas, Iulius Messor, Iulia Vendo, te mnoga druga. Stanovništva iz unutrašnjosti, ono je uglavnom građansko pravo dobilo za vrijeme Hadrijana što opet potvrđuju domorodački natpisi s njegovim gentilnim imenom Aelius, npr. Aelius Varro. I na kraju bi trebalo još reći nekoliko riječi vezano za literaturu koja obrađuje problematiku Delmata. Uočljivo je kako baš antički pisci nisu pouzdani davaoci točnih informacija. Možda još u obzir možemo uzeti podatke koji se odnose na ratovanje, ali što se tiče problema društva i uređenja podatci su dosta siromašni i uz to još uvijek ih je teško odgonetnuti. Međutim, događa se ponekad da neki suvremeni autori krivo interpretiraju antička djela. Treba, osim toga, uzeti u obzir i to da su informacije antičkih pisaca pisane pod utjecajem rimske dominacije, a na kraju, sjetimo se poznate uzrečice koja kaže kako povijest uvijek pišu pobjednici. Noviji pisani izvori se uglavnom temelje na rezultatima arheoloških istraživanja, koja su nažalost malobrojna, a dio ih je i nesustavno izvođen, ali i temeljena na slučajnim pronalascima. Unatoč svemu, možemo upoznati Delmate, pa makar i samo u jednom ograničenom opsegu. O njihovu kontinuitetu svjedoče brojni arheološki pronalasci koji potvrđuju na postojanje delmatskog božanstva, upoznaju nas sa svakodnevicom delmatskog društva prožeto različitim običajima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Arheologija

POVEZANOST RADA