Naslov
Etnogeneza Histra
(Ethnogenesis of the Histri)

Autori
El Baghdadi, Ali

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
13.10

Godina
2010

Stranica
66

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Antička povijest ; društvena povijest ; demografska povijest ; romanizacija ; etnogeneza ; Histri
(Ancient history ; Social history ; Demographic history ; Romanization ; Ethnogenesis ; Histri)

Sažetak
Etnogeneza Histra je sveobuhvatan proces koji uključuje razvoj cjelokupnog bića jednog naroda. Izdvojivši one najeksponiranije dijelove toga bića, poput kulture i umjetnosti te društvenog uređenja, možemo dobiti relativnu sliku razvoja tog naroda, od njegova početka do krvavog gubitka samostalnosti te postupnog gubitka identiteta koji se tijekom sedmostoljetne vladavine Rima zagubio pod pritiskom romanizacije. Naše današnje poimanje svijeta, materijalne kulture, pa čak i vjerovanja, uvelike su se oblikovali tijekom supremacije carstva s Tibera. Današnja globalizacija nije novi proces, već jedan u slijedu mnogih objedinjavajućih procesa koji zahvaćaju civilizacije svijeta. Isto je tako romanizacija obuhvatila svijet antičkog čovjeka i ujedinila ga u gospodarskom, jezičnom i upravnom pogledu. Histri, koliko god samostalni i otvoreni novom i stranom, ali u isto vrijeme spremni zaštiti i sačuvati svoje te preoblikovati strano za svoju korist, nisu uspjeli zadržati onaj isti nivo kulturne i vjerske snage koji su imali tijekom svog procvata. Bogatstvo Nezakcija, Picuga, Pule, Poreča, Berma i mnogih drugih gradina i naselja, dokazuje da su znali iskoristiti geografske i geoplitičke prednosti područja koje su smatrali svojim i s kojim su imali mentalnu i duhovnu vezu. Položaj i karakteristike Istre (prisutnost vode, plodne zemlje, strateški pogodnog tla za obranu, i ostalo) odgovorni su dijelom za procesa etnogeneze Histra. Oni sami po sebi nisu etnički jedinstvena cjelina o čemu svjedoči činjenica da se na području HIstra spominju razne zajednice (Fekusa, i dr.). Keramika svjedoči o raznim utjecajima koji su imali velikog udjela u procesu etnogeneze. Dominantni faktori vremenskog razdoblja i nezaustavljiv proces ujednačenja kulture i duhovnosti Istre iznjedrili su novu narodnu skupinu koja je prateći prirodne zemljopisne karakteristike terena oformila svoje granice, mentalitet i kulturu. Geografske karakteristike i geopolitički položaj Istre pridonjeli su sveukupnom razvoju Histra. Uvjeti života koji su određivali svakodnevni život stanovnika Istre svakako su oblikovali njegov mentalitet, želje i potrebe. Kopnene su vode omogućile vezu sa zaleđem kao i stalnu naseljenost i u kontinentalnoj i priobalnoj Istri. Plodnost tla te velike površine pogodne za ispašu sitne stoke stvoririle su relativno dobre uvjete za razvoj cijelog spektra gospodarskih grana. Položaj Istre je s druge strane osigurao populaciji Istre centralno mjesto u svim procesima koji su na političkom kulturno ili duhovnom polju prožimali Jadran. Na taj su način nesumnjivo doprinjele i oblikovale Histarski društveni identitet. Kronologija povijesti Histra ide u prilog tezi o njihovoj geopolitičkoj povezanosti uz političke i kulturne promjene na širem prostoru. Počevši od brončanog doba Istre, kada je kao i susjedni prostori bila izložena raznim migracijskim procesima. Za pojavu Histra najvažniji je dolazak KPŽ – a koji temeljito mijenja stanje na terenu unoseći nove elemente kulture i tehnologije na prostor Istre. Tada je i započeo nezaustavljiv proces etnogeneze obilježen snažnim dodirima sa susjednim narodima. To su sebi osigurali pažnju koja je privukla antičke autore. Zapisavši njihovo ime uveli su ih u burno razdoblje povijesti. Već su od 302. godine Histri zabilježeni kao opasnost za pomorce na Jadranu, a ubrzo su se upustili i u sukob s Rimom. Prvi histarski rat (221. god. pr. Kr. do 220. god. pr. Kr.), nije doveo konačnog pada Histra, jer to nije ni bio cilj Rima. No, ratne operacije tijekom Drugog histarskog rata (178. god. pr. Kr. do 177. god. pr. Kr.) dovest će do konačnog uništenja histarskog kulturnog i duhovnog središta – Nezakcija. Uslijedila je romanizacija društva, kulture i prostora pri ćemu se polako uključuju velika središta Histra u rimski sustav uprave, a ostaci histarskog identiteta opstaju kraće vrijeme na periferiji. Etnogeneza Histra nije proces koji prestaje sa postignutim stupnjem razvoja već se on, temeljena na razvoju kulture i duhovnosti određene zajednice, a neovisno o njenim članovima, zaustavlja tek nestankom identiteta. Etnička pripadnost Histra nije dovoljno istražena a određene kulturne poveznice vezuju ih uz Liburna, Histra i Veneta, koje oslikavaju narodnu pozadinu pri oblikovanju Histra i ostalih naroda tog šireg područja. Odnosno temeljni slojevi na kojima su iznikli Histri nisu bili jedinsteni već je na prostoru Istre postojala mješovita a ne homogena slika stanovništva. Materijalna i kulturna baština Histra može se promatrati kroz nekoliko slojeva od kojih je svaki obilježen interakcijom domačeg razvoja i utjecaja stranih središta kulture i trgovine. Tako imamo: 1) Prvu faza formiranja Histra od 12. - 10. st. pr. Kr. tijekom koje se formira autohtona kulturna i duhovna baština, te širi identite histarske zajednice na širi krug istarskog stanovništva, 2) druga faza formiranja Histra od 10. do kraja 8. st. pr. Kr. je razdoblje učvršćivanja postignutih veza i kohezije u društvu. Stvoren osebujan dekorativni stil biva polako izložen vanjskim utjecajima, ali je još uvijek prisutan, 3) treća faza razvoja (7. st. pr. Kr.), a isto tako i četvrta faza razvoja (6. st. pr. Kr.) odaju dojam ispunjenosti Istre raznim trgovačkim i kulturnim elemetima iz raznih središta Sredozemlja (italski, etruščanski, sjevernoitalski, grčki...), 5) 5. st. pr. Kr. je vrijeme izraženijeg etruščanskog i italskog utjecaja preko Spine i Adrije, dok se zamječuje i izraziti dobrinos grčkih radionica pri obogačivanju histarske kulture i duhovnosti, 6) faza helenizma od 4. do 2. st. pr. Kr. je ujedno i najvažnija faza prepuna podataka o unutarnjem razvoju Histra i položaju koju su i sami zuzeli u postoječoj konstalaciji snaga na Jadranu. Antički pisci tada daju puno pouzdanije vijesti i opise njihove društvene povijesti. Stoga se valjalo pozabaviti i unutarnjim uređenjem njihova društva. Društveno uređenje nam se otkriva samo pomnom alnalizom literarnih izvora. Tako se doznaje da su posjedovali složenu strukturu društva jasno izražene raslojenosti među samim slojevima društva. Zapisi Apijana, Flora i Polibija, Plinija, te Strabon, a posebno Tita Livija otkrivaju mnogo. Livijev opis sukoba iz 178. godine, spominje određenog Epulona (Epulo/Aepulo) kojemu pridodaje titulu rex i regulus. Pored njega tu je i dio populacije, točnije histarska mladeži (iuventus), s kojom Epulon započinje pripreme za rat protiv Rima. Osim podjele utjecaja u vlasti, postoji i unutarnja podjela histarske zajednice na populi i civitates, atakođer i određen auctores belli kao uzročnika rata koji su uz Epulona predstavljali prvake prethodno spomenutih histarskih zajednica odnosno principes Histrorum. Razaranje Nezakcija, Faverije i Mutile označilo je kraj sustavnom otporu Histra, a spajanje tih naselja pod nazivom trium oppidorum, stvara se dojam snažnih centara Histra i jakog proturimskog raspoloženja u politici. Ovdje izdvojeni faktori histarskog društva čine glavninu političkog tijela Histrije. Naselja Istre i stanovništvo činili su temelj njihova identita. U zaštiti naselja živjela je kultura i tadicija histarskog identiteta. Upravo se u toj interakciji između ta dva ključna čimbenika odvijao proces etnogeneze, od njegova početka, do kraja. Naseljenost Istre je bila relativno velika. Danas je nama poznato 400 naselja, što većih, što manjih, ali samo je mali broj istraženih. Među onima koja jesu svakako se ističe Nezakcij svojom velikom zbirkom nalaza. Upravo je stoga on promatran kao glavno središte kulturnog i duhovnog života Histra. Koliko je ta duhovna komponenta bitna govori i jedinstveni primjerak skulpturalne djelatnosti. Pronalazak skulpture konjanika sa reljefom rodilje, zaokuplja pažnju brojnih autora. No, za promatranu etnogenezu Histra važno je istaknuti kako njegovo postojanje povezuje tradiciju simbolike iz puno ranijih vremena, a koja se pojavljuje i na smoj skulpturi te na njoj suvremenim kamenim rukotvorinama. Jer upravo je materijalizirana duhovna ostavština Histra, temelj njihova identiteta, a promjene na kulturnom i duhovnom planu jasan su izražaj živučeg procesa etnogeneze.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA