Naslov
Povijest Cibala
(History of Cibalae)

Autori
Čavar, Matija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
06.07

Godina
2011

Stranica
108

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Antička povijest ; Cibalae
(Ancient history ; Cibalae)

Sažetak
Vinkovci predstavljaju značajan arheološki lokalitet na čijem području je zastupljen neprekinuti kontinuitet naseljavanja. Premda se o problemu imena grada mnogo raspravljalo danas se kao rješenje problema prihvaća Brunšmidovo obrazloženje, a to je Cibalae. Prvo naseljavanje ovog prostora možemo pratiti od početka 6. tisućljeća pr. Kr., pojavom starčevačke kulture. Tijekom ovog razdoblja sve do dolaska Rimljana imamo izmjene mirnih razdoblja poljodjelskih kultura, dolazak Indoeuropljana koji unose nesigurnost i raspršuju staro stanovništvo te dovode do društvenih promjena izraženih u raslojavanju unutar plemenskih zajednica. Keltska invazija panonskog prostora u 3. st. donosi korjenite promjene te se formira pleme Skordiska, kombinacija panonskog i keltskog etnosa. U želji da se osigura čvršća povezanost europskih provincija između sebe i njih s Istokom, Rimljani sve više iskazuju pretenzije za panonskim prostorom. Blizina Panonije Italiji bili su od osobitog značenja za Rim. Nakon što je osvojena Segestika 35. godine pr. Kr. panonska plemena su svakodnevno dizala pobune protiv rimske vlasti. Tek je Tiberijevim gušenjem batonskog ustanka Panonija napokon bila osvojena i smirena. Na panonskom području Rimljani se zasigurno susreću s keltskim plemenima na čiji dolazak na dunavsko područje upućuju arheološki nalazi, sa Skordiscima koji su se nakon svog smještaja u 3. st. širili prema zapadu te sa panonskim plemenima i to prvenstveno Breucima i Amantinima koji su redovito sudjelovali u pobunama, te nešto kasnije i s Mezejima, Pirustima i Dezitijatima. Zatečene domorodačke zajednice očito nisu bile u dobrim međusobnim odnosima što se osobito odnosi na Breuke i Skordiske. Naime, Skordisci su se udružili s Rimljanima kao saveznici u pokoravanju pobunjenih plemena. U vrijeme Augusta i Tiberija izgradnja limesa je bila nepotrebna zato što Rimljani još uvijek nisu proširili svoj teritorij do srednjeg toka Dunava. Takav prodor će se dogoditi za vrijeme Klaudija kada su Rimljani okupirali teritorij sjeverno od Drave. Za vrijeme Trajana i dačkih ratova panonski obrambeni i vojni sustav dobio je svoj konačan oblik premda su logori koje je Trajan uspostavio bili drveni. Kada je car Hadrijan dodijelio gradu municipalna prava, započinje značajniji razvoj Vinkovaca. Ne zna se točno kada je grad stekao status kolonije. Zasigurno je da se to dogodilo za vladavine careva iz porodice Aurelija, a najkasnije za Karakale (196.-217.). Dva desetljeća vladavine Antonina Pija su prošla mirno za Panoniju za razliku od vladavine Marka Aurelija kada ratovi s barbarskim plemenima najviše pogođaju Panoniju. Tijekom vladavine Antonina Pija značajan broj vojnika iz sjeverne Afrike je stigao u Panoniju kako bi popunio legije i poboljšao nestašicu vojnika. Marko Aurelije dodjeljuje zemlje u Panoniji velikom broju barbarskih naroda i to prvenstveno plemenu Kotina. Poslije Marka Aurelija panonski vojnici koji su boravili na vojnim pohodima na Istoku su za sobom doveli veliki broj istočnjaka. Teško stanje na panonskom limesu i stalno ratovanje protiv barbarskih plemena Gota združenih sa Sarmatima, moralo se odraziti i na Cibale. Tijekom 3. st. kršćanstvo je brzo pronašlo svoje sljedbenike, o čemu govori niz kršćanskih simbola na posudama ili drugim uporabnim predmetima. U takvom okruženju u Cibalama nalazimo već početkom 3. stoljeća jaku kršćansku općinu. U ovo vrijeme u Cibalama je djelovao biskup Euzebije. Uhvaćen je u samim Cibalama i proglašen krivim što je kršćanin te je lišen slobode i pogubljen u Cibalama. Mučeničkom smrću umire i sv. Polion za kojeg se pretpostavlja da je porijeklom iz samih Cibala. Rimski svijet u Panoniji je još i u 4. stoljeću bio živ u velikoj mjeri. Graditeljstvo je ponovno steklo zamah, poduzimali su se veliki državni radovi, učvršćena je granica na Limesu, poljoprivreda je davala dovoljno prinosa za izvoz, manjak pučanstva se nadoknađivao naseljavanjem iz barbarskih krajeva. Ipak, tijekom 4. st. Cibale postaju poprištem žestokih sukoba. Jedan od sukoba predstavlja bitka Konstantina Velikog i Licinija koji se utaborio u Cibalama, na području današnjeg Dirovog brijega i njegove okolice. Prisutnost vojske u blizini grada i nadolazeće borbe morale su imati odraza na Cibale i njegove stanovnike. Drugi sukob je između Magnencija i Konstancija koji se povukao do Cibala i sazidao logor južno od grada, na području današnjih Kanovaca i parka Lenije. Novonastali logor nije bio udaljen od grada što znači da je Konstancije možda računao na svojevrsnu pomoć pri osiguravanju raznih sredstava za svoje vojnike. Logor i boravak vojske u blizini Cibala i ovom prigodom gospodarski su djelovali na prilike u Cibalama. U nadolazećem razdoblju Cibale su posebno značajni jer predstavljaju rodni grad poznatih povijesnih ličnosti u Rimskom Carstvu i to prvenstveno careva Gracijana, Valentinijana I. i njegovog brata i suvladara Valenta. Valentinijan I. osnovati će posljednju dinastiju prije raspada Rimskog carstva. Valentinijan se pokazao kao jedan od posljednjih rimskih careva koji je imao kvalitete uspješnog vojnog zapovjednika. Tijekom svoje vladavine, Valentinijan je uspostavio nove logore na limesu. Također su se gradile i nove stražarske kule između 371. i 373. godine upotpunjujući liniju utvrda. Kako je Valentinijan rodom iz Cibala to ulijeva povjerenje u mogućnost građevinske aktivnosti u samim Cibalama ili na njihovom području. Poslije ovog razdoblja Cibale ne mogu nikako izbjeći nadolazeće sukobe na svom području. Po vojničkim i političkim sposobnostima Valent nije bio dorastao bratu, no imao je osobine koje je Valentinijan cijenio – bio je pobožan i odan, te je priznavao bratovu superiornost, kao i autoritet u svakom činu u životu. Tijekom njegove vladavine najznačajnija je bitka kod Hadrijanopolja 378. godine gdje doživljava poraz te ostavlja svoje carske oznake i dvorsku riznicu. U toj bitki izginulo je 2/3 Valentovih legionara, a i sam Valent. Prvi put Cibale ozbiljnije stradavaju upadom Zapadnih Gota 378., nakon čega se oporavljaju, ali nikad više nisu dosegnule svoj puni sjaj te se naseljeni prostor drastično smanjuje. Tako svedeni na malo naselje dočekuju podjelu Carstva, ali neprekidno ugroženi učestalim pohodima barbarskih plemena. Provalom Huna 441. dolaze pod vlast Atile sve do njegove smrti 453. Nakon Huna pojavljuju se Istočni Goti sve do 473. godine kada odluče napustiti Panoniju nezadovoljni mogućnostima koje im se nude te sele u Italiju. Prilikom seobe dolaze u sukob s Gepidima kod potoka Ulca (Vuka) te okolica Cibala opet postaje poprištem ratovanja što se moralo odraziti i na Cibale. Odlaskom Gota čitavo područje Istočne Slavonije i Srijema nalazi se pod Gepidima sve do 504. godine. Cibale nakratko dolaze pod vlast Bizanta Justinijanovom obnovom Carstva, ali Gepidi dolaze u drugom valu već 536., kada se zadržavaju duže od drugih plemena. Već u proljeće 547. Gepidi su se sukobili s Langobardima možda upravo u Sirmijskoj Panoniji. Langobardima je time pripao zapadni dio Sirmijske Panonije s gradovima Mursom i Cibalama. Ipak, sukob se nastavlja 552. godine i to između langobardskih Cibala i gepidskog Sirmija kada Cibale opet proživljavaju burno razdoblje. Bez obzira na obnovu života, postrimske Cibale su doista opustjele te ih definitivno ruše konjaničko-ratnički Avari (s kojima dolaze i Slaveni) 579. s čijim dolaskom propada antički svijet, a Velika seoba naroda donosi nove kulture i korjenite promjene. Urbanizam i urbanistički spomenici Cibala poznati su tek od rimskog doba, no, naselje na tom području je još starijeg postanja. Ostaje otvoreno pitanje kada počinje protourbana faza, a gdje i kada prestaje predurbana faza. Protourbana faza je morala postojati još prije prodora Kelta. Prijelaz iz protourbane faze u urbanu bio je teži i tek rimsko osvajanje Panonije je stvorilo potrebne uvjete za njega kad će grad biti izgrađen sa svim svojim funkcijama. Iako nema izravnih potvrda da je civitas peregrinorum postojala na području Cibala, sigurno je da je ona morala postojati, pogotovo što veličina agera ukazuje na tu mogućnost. Premda antički Vinkovci prema svom obliku podsjećaju na rimski castrum, velike dimenzije grada govore protiv toga da bi Cibale nastale od rimskog logora. Grad je bio naseljen obrtnicima, trgovcima, isluženim vojnicima i velikim brojem familija rimskih vojnika. Središnji prostor rimskih gradova bio je trg-forum koji se u Vinkovcima nalazio dijelom na istočnom prostoru trga bana Josipa Šokčevića, Zvonimirovoj ulici i Ulici bana Jelačića. Oko trga su uglavnom bile smještene javne zgrade namijenjene trgovini, upravi, zatim hramovi te terme što je djelomično ustanovljeno i na prostoru Vinkovaca gdje je pronađen termalni kompleks. U Cibalama su poznate 4 nekropole: jedna uz cestu za Sirmij, druga uz cestu za Mursu, treća sa desne strane Bosuta i četvrta uz cestu prema Marsoniji, a također su pronađeni ostaci kapitolinskog hrama, kršćanskog sakralnog objekta te skladišno-trgovačkog prostora. Veći broj rimske arhitekture je pronađen na području Ervenice što upućuje na položaj raskošnih vila. U rimskom je razdoblju na području donjega toka Ervenice moralo biti pristanište za manja plovila. U graditeljstvu Cibala na prvom mjestu se nalazi opeka, a zatim slijede drvo i kamen. Za povijest Cibala od velike su važnosti pronađeni spomenici koji nam pružaju informacije o njezinim stanovnicima. Na području Cibala pronađen je dobro očuvani i ukrašeni žrtvenik Jupiteru, koji je dao podići neki Marko Aurelije Kvintilijan, vijećnik kolonije Cibala. Na području Osijeka pronađen je natpis s imenima Cibalićana (AE 1980, 724) za koji se smatra da spominje dvojicu Ulpija (M. Ulpije Flor i M. Ulpije Konstantin) kao magistrate. Od vjerskih žrtvenika značajan je žrtvenik M. Ulpija Frontona Emilijana posvećen božanstvima Liberu i Liberi koji daje podatak o statusu Cibala kao municipija. Na drugom žrtveniku koji posvećuje Elije Prokul Jupiteru doznajemo da je on bio vijećnik koji je građansko pravo dobio za vrijeme vladavine Hadrijana. Epigrafija svjedoči i o gradskom vijeću i vijećnicima, kao i o vrhovnim gradskim magistratima – duovirima i edilima – te svećenicima i kvestorima. U Vinkovcima su pronađena dva nadgrobna spomenika koji dokazuju da su Cibale naseljavali isluženi rimski vojnici, odnosno časnici i pripadnici visokih društvenih slojeva, a to su centurion Marko Herenije Valent i Gaj Aponije Memije Celer, tribunus militum. Dolaskom Rimljana organizira se iskorištavanje šuma (Spačvanski bazen), proizvodnja hrane na imanjima (villae rusticae) i gradnja cestovne mreže s postajama. Bogatstvom oblika i velikim količinama keramičkih proizvoda, antički Vinkovci pripadaju najjačim središtima njihove proizvodnje na istočnom dijelu južne Panonije. Građevinskim materijalom, keramičkim i poljodjelskim proizvodima s obližnjih ruralnih posjeda (villa rustica), trgovali su stanovnici Cibala na širem prostoru Panonije, ali i preko Limesa sa susjednim barbarskim plemenima. U izvozu je Panonija bila manje aktivna, a on se sastojao od stočarskih proizvoda i stoke te vjerojatno slavonskog hrasta, žita i keramičkih proizvoda. Na području prometa Cibale su imale veliki značaj u povezivanju udaljenih dijelova Carstva. U rimskom razdoblju Vinkovci su bili na raskrsnici triju glavnih cesta: posavske, preko Siska prema Solinu, dunavske, preko Osijeka i Budima prema Beču i istočne, preko Mitrovice prema Carigradu. Kopneni put preko magistrale Akvileja-Sirmij je odigrao značajnu ulogu u prometu i trgovini, ali i promet Dunavom i Savom je od prvenstvene važnosti za naše južnopanonsko područje. Na području Cibala je rimski plovni put Dunav – Sava bio uspješno realiziran. Zahvaljujući nalazima raznih spomenika, češće je potvrđen u istočnoj Slavoniji i Baranji, pa i u Cibalama, kult Dioniza-Libera, štovanje Minerve, Venere, Fortune, Erosa, Merkura... Najveći broj natpisnih spomenika u rimskoj provinciji Panoniji posvećen je Jupiteru Najboljem i Najvećem. Također i orijentalni kult dopire do Cibala. Veze s Istokom su utjecale na prodor orijentalnih kultova, ali koji nisu značajnije zastupljeni u Cibalama. Kršćanstvo je vrlo rano prihvaćeno u Cibalama što opet svoje korijene ima u trgovačkim i vojnim kontaktima. Antički Vinkovci predstavljaju važno trgovačko, gospodarsko i prometno središte na istočnom dijelu južne Panonije. Oni su bili smješteni na plodnom području, okruženi rijekama i nije teško za pretpostaviti da su upravo te karatkeristike utjecale na stalno naseljavanje na njihovom području. Tijekom povijesti Cibala, oni su bili poprištem raznih ratovanja, razaranja, ali zasigurno i blagostanja kada su se izvodile razne gradnje i kada je gospodarstvo moglo nesmetano cvjetati. Bez obzira što su u 4. i 5. st. većina rimskog stanovništva na području Panonije, a zasigurno i u Cibalama jer ni na njihovom području nije bila bolja situacija, odlazila iz grada na svoja imanja i prepuštali grad barbarskim plemenima, zasigurno nije uvijek bilo tako. Brojni nalazi raznih proizvoda kao i keramičarskih peći upućuju da je život na ovom prostoru bio uvelike živ te da su Cibale bile razvijen i u velikoj mjeri naseljen grad. Cibale nisu imale samo ulogu perifernog grada nego su bile značajne u povezivanju Carstva s Istokom, kao i u raznim zbivanjima tijekom 4. i 5. st. kada je Carstvo bilo i najviše ugroženo. Premda nemamo mnogo podataka o Cibalama i to prvenstveno pisanih svejedno možemo konstatirati na temelju dosadašnjih spoznaja za koje se nadam da sam većinu prikazao u ovom radu, da su Cibale bili važan čimbenik u ogromnom Rimskom Carstvu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Arheologija

POVEZANOST RADA