Naslov
Mikensko društvo – uloge i statusi
(Mycenean Society - Roles and Statuses)

Autori
Vuleta, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
10.03

Godina
2010

Stranica
64

Mentor
Kurilić, Anamarija

Ključne riječi
Povijest ; društvena povijest ; brončano doba egejskog prostora ; mikenska povijest ; mikensko društvo
(History ; Social History ; Aegean Bronze Age ; Mycenean history ; Mycenean Society)

Sažetak
Razdoblje grčke povijesti započinje upadom ratobornog naroda indoeuropskog podrijetla oko 22. st. pr. Kr. Moguće je da se ovaj narod najprije naselio u središnjoj Grčkoj na sjeveru Peloponeza, te zatim miješanjem sa zatečenim stanovništvom stvorio najraniji oblik grčkog jezika koji se rasprostirao do ostalog dijela kopnene Grčke. Oko 15. st. pr. Kr. minojski utjecaj na grčko kopno postao je vrlo očit, što je jasno vidljivo u bogatom umjetničkom izričaju. Čini se da je cjelokupan umjetnički aspekt civilizacije na kopnu posuđen s Krete. S kretskom umjetnošću na kopnu vjerojatno se pojavljuju i kretski umjetnici i obrtnici. To je ujedno i razdoblje u kojem dolazi do usvajanja pisma zbog ekonomskih i administrativnih razloga. Vrlo je vjerojatno da se upravo u ovom periodu male države kojima su upravljali lokalni vladari spajaju mirnim putem ili nametnutim zajednicama u kraljevstva. Rana mikenska kultura 16. i 15. st. pr. Kr. znatno se razlikovala od kasne mikenske kulture 14. i 13. st. pr. Kr. Rani mikenski vladari bli su snažno usmjereni na trošenje vremena i bogatstva na slavljenje smrti i to do razmjera koji su zasigurno bili nepoznati njihovim prethodnicima. U kasnom mikenskom dobu mentalitet se, čini se, prilično mijenja. Prisutne su promjene jasno vidljive npr. u arhitekturi gdje se počinju graditi hramovi i fortifikacije, kao i pojave pisara i drugih činovnika. Okolnosti pod kojim je pala mikenska civilizacija sredinom 12. st. pr. Kr. još uvijek nisu potpuno jasne. Znanstvenici su uzimali u obzir razne teorije, poput prirodnih katastrofa, ekonomskog kolapsa, unutrašnjih previranja ili barbarske invazije, od kojih se posljednje dvije čine najuvjerljivijima. U narednom stoljeću Grčka je bilo rijetko naseljena, a stanovništvo se raspršilo i počelo s naseljavanjem na mjestima koja nisu bila izložena napadima s mora. Do 1120. g. pr. Kr., svi vanjski znakovi mikenske civilizacije su nestali. Mikenski period je završio, a započelo je tzv. „Mračno doba“. Sve do 19. st. jedini podaci o mikenskom razdoblju bili su oni iz Homerove Ilijade. Prvi pouzdan dokaz za stvarno postojanje mikenskog zlatnog doba iznio je krajem 19. st. Heinrich Schliemann, entuzijast i oduševljeni poklonik Homerovih epova koji je otkrio gradove Troju i Mikenu. Schliemannova istraživanja otkrila su masivnu arhitekturu i bogato opremljene kraljevske grobove unutar gradskih zidina. Velika i bogata, zlatom ukrašena zbirka predmeta, potvrdila je postojanje jedne civilizacije koja je po mišljenju znanstvenika, trajala od 16. do 11. st. pr. Kr. Schliemann i drugi arheolozi pronašli su dovoljno dokaza o postojanju mikenske civilizacije i o brončanodobnoj Grčkoj spomenutoj samo u literarnim izvorima. Evansov pronalazak glinenih pločica s natpisima i kasnije odgonetanje jezika na kojem su napisane izvori su vrlo važnih saznanja o strukturi mikenskog društva. Ne postoji univerzalna i općeprihvaćena slika mikenskog društva koja će objasniti dokumente. Razlog tome sama je priroda arhiva, koji je služio kao inventar za resurse palače i ujedno bilježio kretanja tih resursa unutar i van sustava palače. Iz tog su razloga znanstvenici neskloni postavljanju raznih modela društva koji će objasniti dokumente. Na samom vrhu mikenske društvene piramide nalazili su se wanax i kraljevska obitelj. Vanaks je imao istaknutu vjersku funkciju u ime cijeloga naroda, što je značilo i nadgledanje života u svetištima, javnih obreda i svih osoba u službi božanstava i hramova. U njegovoj ovlasti bila je i administrativna kontrola nad svim posjedima, a imao je i istaknutu vojnu funkciju. Ispod vladarske dinastije, društvo je bilo podijeljeno na strogo određene staleže. U dokumentima se spominje i lawagetas kao druga po redu najmoćnija osoba u mikenskom društvu, koji je uživao dobra i doprinose koji su odgovarali trećini prihoda koje je Vanaks ubirao sa svog zemljoposjeda. Neki znanstvenici pretpostavljaju da je lavageta mogao biti vrhovni vojni zapovjednik, iako značenje ove titule nije još uvijek u potpunosti jasno. Nakon Vanaksa i njegove obitelji, na pločicama s Linearnim B pismom nalazi se stalež plemića ratnika koje dokumenti nazivaju hequetai ("kraljevi pratitelji"). Ovaj je stalež vjerojatno okupljao aristokraciju koja je nekad imala pravu vlast nad osvojenim područjima, ali je izdvajanjem vrhovne moći Vanaksa ostala bez te uloge. Oni su vjerovatno djelovali kao kraljevi izaslanici i pomagali mu u nametanju kontrole nad teritorijem pod svojom vlašću. Ispod aristokratskog staleža je, prema dokumentima, damos, odnosno svi ostali koji ne moraju davati doprinose. U ovaj društveni sloj po svemu sudeći ulaze osobe zadužene za vjerske obrede, činovnici, zemljoradnici, obrtnici koji su obavljali poslove koji su se smatrali vrlo časnima, kao što su kovači koji obrađuju broncu, pa čak i pastiri. Damos je također imao značenje lokalnog administrativnog okruga, neovisnog od mikenske palače koji je imao vlastitu organizaciju. U posljednju kategoriju ubrajali su se najniži slojevi, dakle, fizički radnici koji su imali obvezu davanja doprinosa i robovi. Pločice sa sadržajem pisanim na Linearnom B pismu koje su rasprostranjene u Mikeni i na cijelom području ahejske dominacije blizu Egejskog mora, ukazuju na to da je organizacija mikenskog društva, iako politički podijeljenoga na različite državne formacije, bila jednaka na cijelom tom području. Naravno, vlast se najprije manifestirala kroz sudsku i osobito administrativnu kontrolu nad vjerskim, vojnim, ekonomskim i diplomatskim poslovima na području vladavine vanaksa. Ti su poslovi zahtijevali administrativni ustroj, uvođenje monopola i činovnike, te su bili važni za stjecanje bogatstva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Arheologija

POVEZANOST RADA