Naslov
Uloga epidemiologa u kompleksnom hitnom stanju
(The role of epidemiologist in the complex crisis)

Autori
Petrović, Goranka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
3.hrvatski epidemiološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem, Knjiga sažetaka / - , 2015, 18-18

Skup
3.hrvatski epidemiološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 07.05.2015. - 09.05.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
epidemiolog, kompleksna krizna stanja, uloga
(epidemiologist, complex crisis, role)

Sažetak
Kompleksno hitno stanje, nastalo kao posljedica djelovanja prirodnih sila (poplave, potresi, uragani i dr) ili čovjeka (građanski sukobi, ratovi), karakterizira niz promjena, uključujući one u opskrbi, uvjetima stanovanja, sanitaciji, komunikaciji, transportu i sigurnosti, kao i potencijalno značajan višak smrtnosti i pobola, iseljavanje stanovništva i porast gustoće stanovništva. U kompleksnoj kriznoj situaciji deset je glavnih prioriteta: 1. inicijalna procjena, 2. imunizacija, 3. voda i sanitacija, 4. hrana i prehrana, 5. sklonište, 6. hitna medicinska skrb, 7. kontrola zaraznih bolesti i epidemija, 8. javnozdravstveni monitoring, 9. ljudski resursi i njihovo osposobljavanje i 10. koordinacija. U provođenju brze procjene i uspostavi sustava ranog uzbunjivanja i odgovora na zahvaćenom području važnu ulogu ima epidemiolog. Inicijalnu procjenu treba napraviti što prije, s ciljem utvrđivanja prioriteta. Važno je brzo i ciljano prikupljanje te analiza kvantitativnih i kvalitativnih podataka, uz ispravno korištenje metodologije odabira uzorka na terenu i provođenje izvida (intervjui, mapiranje). Potrebno je definirati mjerljive pokazatelje praćenja planiranih programa i aktivnosti, kao i način prikupljanja podataka za svaki od utvrđenih pokazatelja. Javnozdravstveni monitoring zdravstvenog stanja zahvaćenog stanovništva uključuje praćenje demografskih promjena, mortaliteta, morbiditeta, temeljnih potreba te pokazatelja programskih aktivnosti (npr. sanitacija, prehrana). Često rutinski podaci budu djelomično ili potpuno uništeni pa se trebaju uspostavljati ad hoc sustavi praćenja upotrebljivih i praktičnih pokazatelja. Velik izazov je i sastavljanje učinkovitog tima kojeg čine ljudi različitog profesionalnog „backgrounda”. S obzirom da su istovremeno uključeni brojni partneri, nužno je uspostaviti učinkoviti sustav koordinacije s jasno definiranim nadležnostima. Različiti partneri imaju vrlo često različite prioritete, pa i po pitanju uspostave sustava nadzora – od nekih sa stavom da u takvoj kriznoj situaciji nadzor nije prioritet pa do onih koji smatraju da se sve treba staviti pod nadzor. Uz to, nikako se ne smije zanemariti kontekst pritiska lokalne i/ili nacionalne politike i medija. Zaključak: Brza procjena zdravstvenog stanja, potreba i resursa za provedbu specifičnih intervencija u sklopu uspostavljenog sustava ranog uzbunjivanja i odgovora primarni je zadatak epidemiologa u ranoj fazi kriznog stanja. Brži, usmjereniji i koordinirani odgovor može učinkovitije smanjiti pobol i umiranje koji su obično najveći u ranim danima akutnog hitnog stanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA