Naslov
Meningokokni meningitis u bolesnice koja boluje od monoklonalne gamapatije i diabetes mellitusa
(Meningococcal meningitis in a patient suffering from monoclonal gammopathy and diabetes mellitus)

Autori
Zember, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Skup
70. znanstveno-stručni simpozij s međunardonim sudjelovanjem: „Virusni hepatitisi i infekt u imunokompromitiranih“

Mjesto i datum
Dubrovnik, Hrvatska, 26.05.2006. - 27.05.2006

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Meningitis ; monoklonalna gamapatija ; dijabetes
(Meningitis ; monoclonal gammopathy ; diabetes mellitus)

Sažetak
Neisseria meningitidis je gram negativni diplokok koji se prema polisaharidnim antigenima kapsule dijeli u 13 serogrupa. Većinu invazivnih oblika meningokokne bolesti uzrokuje N.meningitidis serogrupe „A“, „B“, „C“, „Y“ ili „W 135“. Najviša incidencija bolesti je u prvoj godini života ( 5- 9 mjeseca ), a 60% oboljelih čine djeca mlađa od 5 godina. Invazivna meningokokna bolest nastaje u odsustvu specifičnih baktericidnih IgG i IgM protutijela. Kao ključan faktor predispozicije izdvaja se disfunkcija fagocitoze. Prikazujemo slučaj 80-to godišnje bolesnice s meningokoknim meningitisom u koje su bila prisutna dva imunokompromitirajuća čimbenika: diabetes mellitus i monoklonalna gamapatija. Šećerna bolest je u pacijentice dijagnosticirana 1982.godine, a posljednje tri godine bila je na inzulinskoj terapiji. Monoklonalna gamapatija dijagnosticirana je 1985.godine uz verificirane monoklonske imunoglobuline klase IgG tipa lakog lanca kappa. Posljednja analiza punktata koštane srži, iz 9.mjeseca 2005.godine, ispunjavala je morfološke kriterije plazmocitoma, no specifično liječenje nije bilo indicirano. Hospitalizacija u Djelatnosti za infektivne bolesti OB Varaždin uslijedila je drugog dana aktualne bolesti koja se prezentirala visokim febrilitetom, kvalitativnim i kvantitativnim poremećajem svijesti do nivoa somnolencije te pozitivnom meningealnim sindromom. Uz visoke upalne parametre verificirana je neutrofilna pleocitoza u likvoru i povišena koncentracija proteina, a obradom likvora izolirana je N.meningitidis. Test aglutinacije likvora na N. meningitidis grupe „A“, „B“, „C“, „Y“/W“ bio je negativan. Izolirani soj meningokoka bio je dobro osjetljiv na penicilin i ceftriaxon. Liječenje je provedeno ceftriaxonom u dozi 2x2 gr iv. tijekom 20 dana s obzirom na perzistiranje patološkog likvorskog nalaza. Uz prolongiranu antimikrobnu terapiju nije bilo komplikacija liječenja kao i razvoja neuroloških posljedica. Prikazani slučaj meningokoknog meningitisa u 80-to godišnje bolesnice specifičan je iz nekoliko razloga. Invazivna meningokokna bolest u naše bolesnice nije bila popraćena karakterističnim petehijalnim egzantemom. Serogrupa izolirane N. meningitidis iz likvora nije dokazana testom aglutinacije što možemo interpretirati kao lažno negativni rezultat testa ili se radilo o infekciji meningokokom neke druge serogrupe izuzevši testirane serogrupe „A“, „B“, „C“, „Y“ i „W 135“. Iako je izolirani soj N. meningitidis bio dobro osjetljiv na penicilin i ceftriaxon nismo imali adekvatan terapijski odgovor tako da je terapija ceftriaxonom provedena tijekom 20 dana što je mimo uobičajenih preporuka o dužini liječenja meningokoknog meningitisa. Smatramo da su monoklonalna gamapatija i njome uvjetovan deficit humoralnog imuniteta te diabetes mellitusom precipitirana disfunkcija fagocitoze ključni imunokompromitirajući čimbenici u naše bolesnice koji su rezultirali akviriranjem invazivne meningokokne bolesti te su utjecali na prolongirano liječenje meningokoknog meningitisa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA