Naslov
“Otpor pastoralnog lika tekstološkim zavrzlamama. Jedan primjer rekonstrukcije oštećena rukopisa Filide Antuna Bratosaljića Sasina”
(“Resistance of the Pastoral Character to Textological Rigmarole. An Example of the Reconstruction of the damaged Manuscript of Filide by Antun Bratosaljić Sasin”)

Autori
Mrdeža Antonina, Divna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
"Zadarski filološki dani, 8"

Urednik/ci
Knežević, Sanja ; Vidić, Adrijana

Izdavač
Sveučilište u Zadru

Grad
Zadar

Godina
2022

Raspon stranica
41-58

ISSN
1846-4995

Ključne riječi
Antun bratosaljić Sasin, Filide, pastoralni lik, transkripcija
(Antun Bratosaljić Sasin, Filide, pastoral character, textual transcription)

Sažetak
U hrvatskoj se kazališnoj i književnoj povijesti tipiziranost likova pastoralne idile i pastoralne komedije podrazumijeva kao neizostavan dio konvencije žanra, a njihova se tipologija oslanja na srodnost likova domaće pastoralne scene s paletom likova sudionika renesansnog pastoralnog teatra sannazarovskog/ polizianovskog tipa izraslih iz starijih slojeva ekloških zaljubljenih pastira i rustikalnih komičkih tipova. U dubrovačkoj pastorali pored idiličnih protagonista pastirske igre nalazimo i seljake iz dubrovačke okolice, članove zabrinute seoske zajednice – rodbinu i prijatelje u pratnji/potrazi za mladim ženikom, rustikom zabludjelim za vilama. Taj sloj likova funkcionira u prostoru trećeg lica na liniji kreiranja paralelnih radnji. U kolikoj se mjeri na tipologiju likova možemo osloniti u čitanju teksta, a koliko ga pak njezino zanemarivanje može zamagliti, istražuje se u ovom radu na primjerima rekonstrukcije oštećenih lakuna u pastorali Filide Antuna Bratosaljića. U Filidi se slikovito realizirala Držićeva strepnja za Tirenu koja bi, prepuštena prepisivačima, “s brjemenom ostala (kako i u Rimu Paskvin) bez nosa i bez ruka, razbijena i razdrta da joj se ne bi znao početak ni svrha”, (Tirena, 216). Prilikom rekonstrukcije nejasnih i oštećenih rukopisa transkripcijska načela koja idu tragom samo jezičnih filoloških rješenja nisu uvijek najbolja moguća ako priređivač zanemaruje kazališno- povijesno čitanje rukopisa. Analizom čitanja rukopisa dobiva se i širi uvid u kolikoj mjeri pogled na slojevitost tipologije likova može utjecati na razumijevanje vrste.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Kazališna umjetnost (scenske i medijske umjetnosti), Književnost

POVEZANOST RADA