Pregled bibliografske jedinice broj: 1274617
Biološki testovi za procjenu uznapredovalosti fibroze jetre u kroničnom virusnom hepatitisu C
Biološki testovi za procjenu uznapredovalosti fibroze jetre u kroničnom virusnom hepatitisu C // Zbornik sažetaka
Opatija, Hrvatska, 2015. str. 1-1 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 1274617 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Biološki testovi za procjenu uznapredovalosti
fibroze jetre u kroničnom virusnom hepatitisu C
(Biological tests for the assessment of advanced
liver fibrosis in chronic hepatitis C)
Autori
Zember, Sanja ; Antončić, Zoran
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Zbornik sažetaka
/ - , 2015, 1-1
Skup
7. kongres Hrvatskog gastroenterološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 01.10.2015. - 04.10.2015
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Kronični hepatitis C ; fibroza ; jetra
(Chronic hepatitis C ; fibrosis ; liver)
Sažetak
CILJ: Utvrditi dijagnostičku pouzdanost neinvazivnih, bioloških, testova u procjeni fibroze kod KHC u korelaciji s elastografski određenom fibrozom (FibroScanom). METODA: Prema zadanoj formuli bioloških testova: APRI, GUCI, FIB-4, Fibroindex, Forns index i Lok index izračunata je vrijednost koja korelira sa stadijem fibroze. REZULTATI: U skupini od 24 bolesnika s KHC 6/24 (25%) bolesnika ima fibroelastografsku vrijednost veću od 8 kPa, a koja je prema smjernicama HZZO-a kriterij za uključenje terapije. Signifikantnu fibrozu prema prijelomnim elastrografskim vrijednostima (7, 6 kPa/F≥2) imaju 4/24 (17%) bolesnika, a prema APRI testu 5/24 (21%) bolesnika. Tešku fibrozu dokazanu FibroScanom (10, 9 kPa/F≥3) ima 1/24 (4%) bolesnik, a prema APRI testu 5/24 (21%) bolesnika. Ciroza je FibroScanom (15, 3 kPa/F≥4) dokazana kod 2/24 (8%) bolesnika, a APRI testom kod 1/24 (4%) bolesnika. APRI testom je kod troje bolesnika verificirana teška fibroza, a koja nije utvrđena FibroScanom. Dvoje od tih bolesnika izdvaja i GUCI test, a prema čijem izračunu ukupno 6/18 (33%) bolesnika ima cirozu. FIB-4 testom je isključena signifikantna fibroza kod 15/24 (63%) bolesnika, dok je kod 1/24 (4%) bolesnika dokazan visok stadij fibroze koji korelira s rezultatom FibroScana, APRI i GUCI testa, međutim ne korelira kod 3/24 (13%) bolesnika. Signifikantna fibroza izračunata je Fibroindexom kod 16/22 (73%) bolesnika, Forns indexom kod 2/14 (14 %) bolesnika, a ciroza Lok indexom kod 4/18 (8%) bolesnika. ZAKLJUČAK: Biološki testovi su klinički korisni u predviđanju značajne fibroze/ciroze ili niskog rizika za signifikantnu fibrozu, ali nisu korisni u razlikovanju intermedijarnih stadija fibroze. Kod nepodudarnosti rezultata fibroelastografije i bioloških testova trebalo bi razmotriti indikaciju za biopsiju jetre radi odluke o potrebi liječenja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti