Naslov
Čakavski utjecaj u Pašmanskom brevijaru (HAZU III b 10)
(Chakavian Influences in Pašman Breviary HAZU III b 10)

Autori
Šimić, Marinka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Fenomen glagoljice

Urednik/ci
Došen, Božo ; Lisac, Josip

Izdavač
Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Grad Biograd na Moru

Grad
Biograd, Zadar

Godina
2022

Raspon stranica
183-206

ISBN
978-953-247-181-6

Ključne riječi
hrvataskoglagoljski brevijari, Pašmanski brevijar, crkvenoslavenski jezik, čakavština, leksik
(Croatian Glagolitic manuscripts, Pašman Breviary, Church Slavonic, Chakavian, Lexis)

Sažetak
Pašmanski brevijar (HAZU III b 10) pisan najvećim dijelom u 14. stoljeću, a manjim u 15., jedan je od rijetkih potpunih glagoljskih rukopisa. Ime je dobio prema mjestu pronalaska, premda je nastao u zadarskome zaleđu. Kodeks je pisan crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije, što potvrđuje i činjenica da je dio korpusa Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Međutim, u nekim je jezičnim osobinama zamjetan prodor narodnoga govora kako u oblicima tako i u leksiku. To se posebice odnosi na rubrike, kao što je uobičajeno u hrvatskoglagoljskim liturgijskim rukopisima, npr.: ča manka, ema, emaju, nimaju, funestru, ženati itd. U tim su rukopisima karakteristike svakodnevnoga govora najizraženije na fonološkoj razini, a potom na leksičkoj, a najmanje ih ima na morfološkoj razini. Uglavnom su to izrazita obilježja čakavskoga narječja, a rjeđe zajedničko čakavsko-kajkavsko blago. U radu se ukazuje na pojedine jezične karakteristike u Pašmanskom brevijaru koje su odraz piščeva govora na svim jezičnim razinama, a posebice na leksičkoj. Osim toga, nastoji se utvrditi jesu li mlađa jezična obilježja ravnomjerno raspoređena, tj. jesu li češća u drugom dijelu rukopisa koji je pisan u 15. stoljeću.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA