Naslov
Biblijski bestijarij, mjesto i uloga životinje u Bibliji
(Biblical bestiary, the role and place of animals in the Bible)

Autori
Berković, Danijel

Ostali urednici
Brozinčević, Nino

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, ostalo, strucna

Izdavač
Biblijski institut & Hrvatsko biblijsko društvo

Grad
Zagreb

Godina
2022

Stranica
156

ISBN
978-953-8003-28-8

Ključne riječi
bestijarij, biblija, životinja, hrana, zoonimi, zoolatrija, žrtva
(bestiary, bible, animal, food, zoonim, zoolatry, sacrifice)

Sažetak
Knjiga, nazvana Biblijski bestijarij, s podnaslovom mjesto i uloga životinje u Bibliji, pokazuje da jedna drevna književna vrsta može biti znanstveno relevantna i u obliku akademskog priručnika koji pruža originalan i suvremen pogled na tumačenje Svetog pisma. Sama riječ bestijarij potekla je od srednjovjekovnog latinskog izraza bestiarium, kada je predstavljala poseban onodobni oblik ilustrirana didaktičnog spjeva o životinjama, u kojem su se ponašanje i osobine životinja tumačile u duhu kršćanskog nauka. Najznamenitiji antički uzor bio je Physiologus iz II. stoljeća, nastao u Aleksandriji, koji već u svojem nazivu sadrži dvije ključne riječi za njegovo razumijevanje – physis (priroda) i logos (misao). Priroda je nešto o čemu razmišljamo, misao se okušava na prirodi, biološko i kulturno su nerazdruživo prepleteni. Srednjovjekovni imaginari pokazuje da životinja ima značajke mirabilisa – to jest prirodno čudesnoga, neobičnosti zatečene u svijetu – i miraculosusa, čudesnoga u kršćanskom smislu. Na prvom mjestu biblijska životinja podvrgnuta je specifičnoj klasifikaciji, na one čiste (papkare razdvojenih papaka) i vodene s perajama i ljuskama – i nečiste. U kršćanskom svijetu ta opreka nije posebno zanimljiva. Mnogo je izazovnije tumačima bilo životinju podvrgnuti istim metodama analize kao i Bibliju ; životinja se, dakle, istovremeno i promatra i tumači, a tumači se kao i Sveto pismo, u različitim slojevima značenja: ono ima doslovno, povijesno značenje, koje treba smjestiti u vrijeme i prostor, a tako i životinja zaslužuje temeljni opis ; no na nj se nadograđuju i druga značenja, legitimna za biblijsku hermeneutiku, alegorijsko i moralno, što bestijariji obvezno uključuju – pri čemu valja napomenuti da su u njih unijete jednako i stvarne i izmišljene životinje, a normalno supostoji s monstruoznim. Renesansni zoolozi poput Ulissa Aldrovandija, Pierrea Belona i Conrada Gessnera skreću proučavanje životinja i čišće prirodnoznanstvene vode, da bi ih nasljedovali u 17. i 18. stoljeću prvi anatomist Claude Perrault i otac moderne klasifikacije Carl von Linné, što je sve do naših dana učvrstilo zoologiju kao egzaktnu i provjerljivu znanost. No ideja da se životinje mogu i čitati, a ne samo promatrati, nije zaboravljena, nego je u naše doba dobila novi zamah. Glasovito je djelo Jorgea Luisa Borgesa Priručnik fantastične zoologije u kojem se enciklopedijski govori o nepostojećim bićima, preispitujući granice fiktivnog i faktivnog ; on je otac i bizarne klasifikacije životinja iz izmišljene kineske enciklopedije, gdje se ta stvorenja dijele, primjerice, na ona naslikana kistom od devine dlake ili na ona koja pridaju caru, ohrabrujući nas da iznova promislimo o svojim taksonomijama. Uzora i razloga za postmoderno oživljavanje bestijarija ima mnogo: Lévi-Strauss je 1962. u Totemizmu danas pokazao da životinje, kao i biljke, otkrivaju konceptualne izvore društva i denotiraju sociološke sustave. Ili možemo poći obrnutim putom, od toga da i životinje i ljudi dijele iskustvo tjelesnosti, odnosno, kako to kaže Felipe Fernandez-Armesto 2004. u knjizi Mislite, dakle, da ste ljudi? Kratka povijest čovječanstva, postoji lanac bića, u kontinuitetu od životinja, preko ljudi, do čudovišta. Biblijski bestijarij obuhvaća nekoliko cjelina. U poglavlju posvećenu odnosu čovjeka i životinje razmatraju se tri temeljna koncepta kako ih autor shvaća: životinje kao objekta eksploatacije, životinje kao izvora hrane te životinje kao prijatelja, a također se spominje i životinja kao predmeta štovanja, odnosno zooloatrija. Potom se daje uvod u općenite pojmove bestijarija i probleme biblijske taksonomije koja pripada pretpovijesnom i predznanstvenom razdoblju. Složeni biblijski sustav razvrstavanja životinja, kako ga predstavlja autor, dijeli životinje prema kultnom obrascu na čiste i nečiste, odnosno na pitome, divlje i mitološke životinje ; autor nudi i drugu podjelu, na ptice i perad ; zvijeri, ribe i gmazove ; svinju, psa i mačku ; domaće životinje ; insekte. U knjizi se zasebno objašnjava velika i važna uloga životinje kao žrtve, odnosno njezina uklopljenost u starozavjetni kult, a zasebno se razmatraju skupovi divljih životinja, ptica i peradi te domaćih životinja i gmazova i kukaca. Zbog specifičnih zahtjeva bestijarija, autor pridaje posebnu pažnju tabuiziranim životinjama kao što su svinja, pas i mačka te mitskim nemanima i njihovoj ulozi u biblijskoj apokaliptici. Osim vrlo poznatih čudovišta Behemota i Levijatana, autor posebnu pažnju pridaje zvijeri trske, kao i brojnim fiktivnim životinjama iz proročkih viđenja, primjerice onih iz Danielove knjige gdje se ističu četiri nemani – lav s orlovskim krilima, zvijer slična medvjedu, leopard s krilima te neman s rogovima – koje prispodobljuju četiri moćna kraljevstva toga vremena, a to su Babilon, Medija, Perzija i Grčka. Autor temeljno prikazuje biblijske životinje unutar tri koncepta, eksploatacije, prehrane i prijateljstva, ali opširno obrađuje i životinju kao religijski objekt obožavanja kojemu se pridodaju božanska svojstva, kao i životinju nositeljicu temeljne biblijske poruke, kao što je, primjerice, ptica, janje, zmija ili lav. Na takvim se mjestima vidi važnost i prikladnost bestijarija kao znanstvene metode i tekstualne vrste istovremeno jer se pokazuje da životinje služe kao teološka paradigma - neke su uključene u spasonosni plan i eshatologiju, kao janje ili lav – dok druge predstavljaju simbole smrti i demonskih aktivnosti, zmija, pas, jarac i hijena, primjerice. Bestijarij se tako pokazuje kao zrcalna Biblija, odnosno životinje postaju ključ za njezino razumijevanje, i to zbog svoje metaforizacije. Životinja, zbog svojeg ne-ljudskog statusa, istovremeno je i Božje stvorenje i, u žrtvi, most od čovjeka prema Bogu. Kako autor sumira, iz perspektive biblijskog promišljanja i biblijskoga teksta, čovjek i životinja povezani su iskonskim zavjetovanjem samoga Stvoritelja jer prvi biblijski Savez (Post 9) nije uspostavljen i utemeljen samo s čovjekom i za čovjeka, nego sa svekolikim stvorenjem. Autor je u ovoj knjizi na znanstveno i logično argumentirani način, uz obilje dobro odabranih i protumačenih biblijskih navoda, pokazao da su metaforizacija, analogije i alegorije, u kojima se spominju pojedine životinje u svetopisamskom tekstu, od bitne važnosti za njegovo razumijevanje. Zbog svega je toga Biblijski bestijarij, koji se nalazi pred vama, svjež i zanimljiv pogled na važne aspekte Svetog pisma koji su često nezasluženo ostali u sjeni, ali i više od toga: poziv na dublje razumijevanje nas samih kao ljudskih bića i Božjih stvorenja, kao i na humaniji odnos prema našoj braći tijelu. životinjama kojima je Stvoritelj, kao i nama, dao dah života.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA