Naslov
N-glikom i genom u razumijevanju šećerne bolesti tipa 1
(N-glycome and genome in comprehension of type 1 diabetes)

Autori
Rudman, Najda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
ZAGREB

Datum
03.06

Godina
2022

Stranica
92

Mentor
Olga Gornik Kljaić

Ključne riječi
N-glikozilacija, Šećerna bolest tipa 1, IgG, prediktivni model
(N-glycosylation, type 1 diabetes, IgG, predictive model)

Sažetak
N-glikozilacija proteina plazme povezana je s komplikacijama šećerne bolesti tipa 1, dok je uloga ove enzimske modifikacije proteina u nastanku same bolesti neistražena. S razvojem šećerne bolesti tipa 1 do sada je povezano više od 50 gena, među kojima su i glikoziltransferazni geni. Glavni ciljevi ovog istraživanja su identifikacija N-glikana ukupnih proteina plazme i IgG-a karakterističnih za ranu fazu šećerne bolesti tipa 1 te gena kojima su N-glikani ukupnih plazmatskih proteina i IgG-a djece i adolescenata sa šećernom bolesti tipa 1 regulirani. Istraživanje je uključilo 1917 djece i adolescenata (0, 6 – 19, 1 godina) čiji su uzorci krvne plazme prikupljeni unutar tri mjeseca od dijagnoze šećerne bolesti tipa 1 kroz Danski registar dječjeg i adolescentnog dijabetesa, kao i 265 zdravih srodnika. N-glikani ukupnih proteina plazme i IgG-a analizirani su upotrebom tekućinske kromatografije, dok je genotipizacija 1105 djece i adolescenata sa šećernom bolesti tipa 1 provedena pomoću komercijalnog čipa (Immunochip, Illumina Infinium) koji sadrži 183 546 polimorfizama pojedinačnih nukleotida važnih za razvoj bolesti posredovanih imunološkim sustavom. Nakon navedenih analiza provedena je genomska asocijacijska studija. Ovo istraživanje pokazalo je da je šećerna bolest tipa 1 povezana s porastom oligomanoznih N-glikana i N-glikana s račvajućim N-acetilglukozaminom te padom monogalaktoziliranih N-glikana ukupnih plazmatskih proteina i IgG-a, kao i s porastom disijaliniziranih N-glikana IgG- a. Modeli temeljeni na N-glikanima ukupnih plazmatskih proteina i IgG-a su pokazali jako dobru diskriminacijsku moć između djece i adolescenata sa šećernom bolesti tipa 1 i njihovih zdravih srodnika (AUC > 0, 9). Tri prethodno identificirana N-glikozilacijska lokusa (MGAT3, MGAT5 i ST6GAL1) povezana su s razinama N-glikana u ovom istraživanju, kao i C3 lokus na kromosomu 19 koji do sada nije bio povezan s N- glikozilacijom. C3 kodira glavni protein sustava komplementa te su dva C3 SNP-a (sinonimni i nesinonimni) povezana s razinama Man9 glikana ukupnih plazmatskih proteina. S obzirom da se takav Man9 glikan nalazi na C3 domeni uključenoj u interakciju patogena i C3 proteina, promjene u razinama Man9 mogle bi potencijalno interferirati s aktivacijom sustava komplementa u šećernoj bolesti tipa 1. Navedena otkrića pružaju temelje za daljnja istraživanja mehanizama koji reguliraju N-glikozilaciju u šećernoj bolesti tipa 1.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA