Naslov
Uloga ljekarnika u sprječavanju i liječenju hiperpigmentacija kože
(Pharmacist's role in preventing and treating skin hyperpigmentations)

Autori
Nanaši, Nives

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, postdiplomski specijalisticki

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
13.05

Godina
2021

Stranica
73

Mentor
Filipović-Grčić, Jelena

Ključne riječi
hiperpigmentacija ; koža ; topikalni pripravci ; adherencija
(hyperpigmentation ; skin ; topical preparations ; adherence)

Sažetak
Cilj istraživanja: Pretraživanjem dostupne literature moguće je pronaći stotine djelatnih tvari koje su pokazale učinkovitost u in vitro uvjetima, ali samo mali broj se pokazao djelotvornim u kliničkim in vivo ispitivanjima i u kliničkoj praksi. Cilj ovog istraživanja je pregledno opisati liječenje hiperpigmentacija, raspraviti prednosti i nedostatke djelatnih tvari koje se najčešće propisuju, s posebnim naglaskom na mogućnost izrade magistralnog pripravka i pružanje individualne terapije pacijentu. Odabir ispravnog lijeka u odgovarajućoj formulaciji i koncentraciji te edukacija pacijenta su ključni za osiguravanje djelotvornosti terapije i za adherenciju pacijenta. Metode istraživanja: Pretražena je literatura vezana za hiperpigmentacije i njihovo liječenje koristeći baze podataka PubMed, Wiley, Medscape, Cochrane library, Europsku farmakopeju i udžbenike iz područja dermatologije Fitzpatrick ́s dermatology i European Handbook of Dermatological Treatments. Ključni pojmovi za pretraživanje literature su uključivali individualna imena lijekova i sljedeće pojmove na engleskom jeziku: hyperpigmentation, treatment, pharmacist, compounding, formulation . Izdvojeni su najvažniji rezultati i zaključci koji su prikazani u ovom radu. Rezultati: Topikalnu terapiju ograničuje njezina učinkovitost i ispravna aplikacija lijeka, kao i visok stupanj recidiva nakon prekida terapije. Hidrokinon i kombinirana terapija su učinkoviti, ali nose rizik od egzogene okronoze i hipopigmentacije. Prirodne djelatne tvari imaju niži rizik od nuspojava, ali nedostaje još istraživanja koja bi dokazala njihovu učinkovitost i definirala optimalne formulacije i primjerene koncentracije tih novih spojeva. Fizikalno-kemijski postupci su povezani s potencijalnim komplikacijama i sami mogu dovesti do postupalnih IV hiperpigmentacija. Svakodnevna fotozaštita, kao i edukacija pacijenata, su ključ uspješne terapije. Zaključak: Za optimalne rezultate treba istovremeno koristiti više lijekova koji djeluju u različitim fazama melanogeneze. Pacijente treba savjetovati o njihovoj terapiji i važnosti dugoročne ustrajnosti u terapiji hiperpigmentacija. Ljekarnici mogu dati značajni doprinos liječenju pacijenata s hiperpigmentacijama kroz edukaciju i savjetovanje pacijenata i izradu magistralnih pripravaka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA