Pregled bibliografske jedinice broj: 1273131
Socioemocionalne teškoće gluhe i nagluhe djece: učestalost i obiteljski čimbenici
Socioemocionalne teškoće gluhe i nagluhe djece: učestalost i obiteljski čimbenici, 2012., doktorska disertacija, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 1273131 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Socioemocionalne teškoće gluhe i nagluhe djece:
učestalost i obiteljski čimbenici
(Socioemotional difficulties of deaf and hard of
hearing children: prevalence and family variables)
Autori
Kuhn, Ninoslava
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
17.07
Godina
2012
Stranica
296
Mentor
Pribanić, Ljubica ; Hintermair, Manfred
Ključne riječi
gluha i nagluha djeca ; gluhi i čujući roditelji ; oštećenje sluha ; socioemocionalne teškoće ; prevalencija socioemocionalnih teškoća ; roditeljski stres ; osjećaj koherentnosti ; mreža podrške obitelji ; osnaživanje ; usmjeravanje k resursima
(deaf and hard-of.hearing children ; deaf and hearing parents ; hearing loss ; socioemocional difficulites ; prevalence of socioemoctional difficulties ; parenting stress ; sense of coherence ; family support network ; empowerment ; resource-orientation)
Sažetak
Suvremeni trend uključivanja gluhe i nagluhe djece u redovni odgojno-obrazovni sustav te pristup osnaživanja djece i obitelji i njihovo usmjeravanje k većem i kvalitetnijem iskorištavanju resursa, zahtjevaju i potpunije razumijevanje psihosocijalnog razvoja gluhe i nagluhe djece. Teorijski koncept ovog istraživanja leži u osnovama pozitivne psihologije te salutogenese koje stavljaju ljudske sposobnosti i teškoće na kontinuum zdravlja i bolesti te radije ističu ljudske snage, potencijal i aspiracije nego nedostatke, nemoć i patologiju. Cilj istraživanja bio je višestruk: 1. procijeniti prevalenciju socioemocionalnih teškoća kod gluhe i nagluhe djece u Hrvatskoj, 2. analizirati socioemocionalne sposobnosti i teškoće subgrupa djece prema njihovim sociodemografskim obilježjima te 3. istražiti međusobne odnose socioemocionalnih teškoća djeteta, roditeljskog stresa, osobnih i društvenih resursa te sociodemografskih karakteristika ispitanika i njihovih roditelja. Ispitanici su bili 134 gluhe i nagluhe djece (60 djevojčica i 74 dječaka) dobi 4-12 godina čiji su primarni informanti bile majke, a sekundarni informanti odgajatelji, učitelji i rehabilitatori. Majke su dodatno bile i ispitanice. Uzorak je pokrio 19 županija te sve oblike odgojno-obrazovnih ustanova koje pohađaju gluha i nagluha djeca u Hrvatskoj. Skrining socioemocionalnih teškoća se proveo uz pomoć Upitnika sposobnosti i teškoća (SDQ, Goodman, 1997) te je pokazao rezultate usporedive onima za gluhu i nagluhu djecu iz drugih zemalja koja imaju više socioemocionalnih teškoća nego li njihovi čujući vršnjaci (Hintermair, 2007 ; Meadow-Orlans i Sass-Lehrer, 1995 ; van Elik, Treffers i Veerman, 2004 ; van Gent, Goedhart, Hindley i Treffers, 2007). Prevalencija socioemocionalnih teškoća kod gluhe i nagluhe djece u Hrvatskoj je prema majkama iznosila 25, 6%, a prema sekundarnim informantima 44, 3%. Prema majkama i sekundarnim informantima se pokazalo da su emocionalni problemi prisutni kod 17, 3%, odnosno, 16, 9% gluhe i nagluhe djece (prema redu navođenja), problemi u ponašanju kod 32, 3% i 34, 6% djece, nepažnja i hiperaktivnost kod 25, 6% i 37, 7% djece, a problemi u odnosima prema vršnjacima kod 39, 1% i 22, 3% djece. Prema ukupnom rezultatu Upitnika roditeljskog stresa – kratka verzija (PSI-SF ; Abidin, 1997), 22, 3% majki je pokazalo klinički značajnu razinu roditeljskog stresa, a prema ukupnom rezultatu na Skali podrške obitelji (FSS ; Dunst, Trivette i Hamby, 1997), majke su primale najviše podrške od svojih supružnika ili partnera a najmanje od formalnih oblika društvene podrške. Analizom subgrupa ispitanika dobilo se da najviše socioemocionalnih teškoća imaju gluha i nagluha djeca s dodatnim teškoćama, a njihove majke najviše stresa. Najmanje teškoća pokazala su djeca koja imaju gluhe članove obitelji - majke i/ili sestre/braću te djeca s kohlearnim implantatom, a bez dodatnih teškoća. Njihove majke su pokazale i najmanje razine roditeljskog stresa. Rezultati analize odnosa varijabli ukazuju na to da postoji značajna povezanost roditeljskog stresa i socioemocionalnih teškoća gluhe i nagluhe djece. Nadalje, pokazalo se da osjećaj koherentnosti - mjeren ukupnim rezultatom Upitnika osjećaja koherentnosti (Antonovsky, 1984) i društveni izvori podrške su negativno korelirani s roditeljskim stresom. Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu poticanja roditelja na korištenje osobnih i društvenih resursa kako bi se smanjila razina roditeljskog stresa, povećalo intuitivno roditeljstvo te ublažile ili prevenirale socioemocionalne teškoće kod njihove gluhe ili nagluhe djece. Unapređivanje profesionalnih službi, rana intervencija i prevencija, zajedno s kontinuiranom edukacijom profesionalnog kadra, čine osnovni kontekst osnaživanja obitelji u svrhu prepoznavanja i korištenja punog potencijala gluhe i nagluhe djece.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija, Logopedija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Profili:
Ljubica Pribanić
(mentor)