Naslov
Izazovi i mogućnosti liječenja shizofrenije u dječjoj i adolescentskoj dobi
(Challenges and treatment options for schizophrenia in children and adolescents)

Autori
Bilinovac, Josipa

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.07

Godina
2021

Stranica
40

Mentor
Bach-Rojecky, Lidija

Ključne riječi
shizofrenija u djece i adolescenata, antipsihotici, tipični anitpsihotici, atipični anitpsihotici, farmakološke karakteristike, nuspojave
(childhood - onset shizophrenia, adolescence, antipsychotics, typical antipsychotics, atypical antipsychotics, pharmacological characteristics, side-effects)

Sažetak
Shizofrenija je složeni neurorazvojni poremećaj s deficitima u kogniciji, afektu i socijalnim odnosima te zahtijeva brzo liječenje kod prvih znakova psihotične epizode. Iako se rijetko pojavljuje kod djece, incidencija shizofrenije stalno raste nakon što nastupi pubertet. Psihotične poremećaje tipično karakteriziraju pozitivni (sumanutosti, halucinacije, katatoni ili motorni simptomi, dezorganizirano ponašanje i tijek misli), kao i negativni simptomi (apatija, siromaštvo govora, povlačenje iz okoline). U djece i adolescenata vrlo je teško razlučiti postojanje „patoloških“ halucinacija u odnosu na dječju igru. Što je dijete mlađe dijagnoza shizofrenije je teža i izazovnija.Adolescencija je vrlo osjetljiv period života te se bolest teže podnosi nego u odrasloj dobi. Neki mladi pacijenti oboljeli od shizofrenije dožive samo jednu epizodu bolesti, dok ih većina doživi više. Oporavak je nekompletan u prosječno 80 % slučajeva u kojima su adolescenti imali više od jedne epizode bolesti. Prognoza kod 50 % dječjih shizofrenija je nepovoljna, a pogoršava je raniji i postepen početak bolesti, zbog čega je vrlo važno pravovremeno prepoznavanje simptoma, postavljanje dijagnoze i početak liječenja.Antipsihotici su lijekovi koji se koriste u liječenju shizofrenije te smanjuju simptome bolesti. Dijele se na prvu (tipični) i na drugu generaciju (atipični). Mehanizam djelovanja antipsihotika prve generacije je antagonizam D2 dopaminskih receptora, ali i neselektivno djelovanje na druge središnje i periferne receptore, dok je blokada serotoninskih 5-HT2A receptora i razlika u načinu djelovanja na dopaminske D2 receptore karakteristična za anitpsihotike druge generacije. S obzirom na razlike u mehanizmima djelovanja antipsihotika prve i druge generacije, prisutne su i razlike u neželjenim učincima. Ekstrapiramidalni sindrom, distonije te ostali motorički poremećaji nalik na parkinsonizam, karakteristični su za tipične antipsihotike, dok atipični antipsihotici većinom uzrokuju metaboličke, kardiovaskularne i antikolinergičke nuspojave.Cilj svih terapijskih pristupa je što brža i bolja kontrola kliničke slike, uz praćenje i kontrolu neželjenih učinaka kako bi se omogućio kontinuirani razvoj i normalno funkcioniranje djeteta i adolescenta u socijalnom i obiteljskom okruženju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA