Naslov
Recepcija kazališnih uprizorenja drame „Tri sestre” A. P. Čehova u režiji Zdravka Randića 1949. i Davora Šošića 1962. godine
(Reception of Theatre Productions of A. P. Chekhov's Drama ''The Three Sisters'' Directed by Zdravko Randić in 1949 and by Davor Šošić in 1962)

Autori
Milevoj Šuran, Stenni

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik radova 3, Sveučilište Sjever, Doktorska konferencija za doktorande poslijediplomskih sveučilišnih doktorskih studija iz područja medija i komunikacije / Rosanda Žigo, I. ; Lasić-Lazić, J. ; Tomiša, M. - Koprivnica : Centar za digitalno nakladništvo, Sveučilište Sjever, 2022, 200-232

Skup
Doktorska konferencija za doktorande poslijediplomskih sveučilišnih doktorskih studija iz područja medija i komunikacije (2021.)

Mjesto i datum
Koprivnica, Hrvatska, 27.11.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Čehov, „Tri sestre”, SK „Ivan Goran Kovačić”, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Davor Šošić
(Chekhov, ''The Three Sisters'', Student's Theatre ''Ivan Goran Kovačić'', Croatian National Theatre in Zagreb, Davor Šošić)

Sažetak
Rad se bavi recepcijom kazališnih uprizorenja drame „Tri sestre” ruskog književnika Antona Pavloviča Čehova u režiji Zdravka Randića, odnosno Studentskog kazališta „Ivan Goran Kovačićˮ iz Zagreba 1949. godine i u režiji Davora Šošića u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 1962. godine. Inscenacije se uglavnom promatraju kroz prizmu glumačke, odnosno redateljske interpretacije drame te kroz prizmu relevantne kazališne kritike objavljene u dnevnom tisku i publikacijama onoga doba. Na pojedinačne elemente primjenjuju se metoda analize, komparacije, sinteze i analogije te povijesna metoda pojedinačnih činjenica: kazališta, redatelja i glumaca, kazališnih kritika te društveno- političkih i kulturoloških promjena u društvu i kazalištu. Dolazi se do zaključka da studentska izvedba Čehovljeve drame nije bila scenski „uspješna” u kazališnoj javnosti iako je studentsko kazalište svojim repertoarnim usmjerenjem i kazališno-scenskom praksom nastojalo biti na razini profesionalnih kazališta. Jedan od razloga „lošijeg uspjehaˮ možda se može pronaći u podatku da je uprava HNK-a u Zagrebu studentskom kazalištu mogla osigurati samo jedan dan priprema za postavljanje drame na njihovu pozornicu i da je glumački ansambl, prema M. Marottiju, glumi ponajprije pristupao deklamacijom, oslanjajući se na oblikovanje riječi prema načelima glazbeno- tonskih odnosa, a zanemarujući smisao dramskog teksta i proživljavanje emocija. Glumci su se tek u svojim kasnijim tumačenjima drame oslanjali na tzv. načelo „slike riječiˮ, pokušavajući napustiti socrealistički kanon „psihološkog realizmaˮ Stanislavskog. Bez obzira na to, predstava je bila lišena „unutarnjega duhovnoga života, smisla i istinskih čuvstavaˮ koje glumci nisu uspjeli nadoknaditi drugim tehnikama te je bila povod Randićeva odlaska iz kazališne u filmsku režiju. S druge strane, prema A. Reichingu, predstava „Tri sestreˮ u režiji Davora Šošića u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 1962. godine predstavljala je „prvu pravu zagrebačku premijeruˮ drame s 14 repriza. U svojoj inscenaciji Šošić je želio pronaći „odgovarajući scenski ugođaj u kojem bi se afirmirala suptilnost i aktualnost Čehovljeve poetske sadržajnostiˮ, o čemu svjedoči i kazališna kritika M. Grgičević. Njegov je stav podudaran s povjerenjem u „Poezijuˮ i „Riječˮ koje je 60-ih godina prošloga stoljeća aktualno u hrvatskoj umjetnosti. Prema kritici N. Frndića, u prvi plan postavljeni su emotivni i meditativni slojevi drame koji ipak nisu posve ostvareni na pozornici, što je vidljivo u scenografiji i glumačkoj igri. Također, u svojem pokušaju aktualizacije drame, redatelj se nije uspio odmaknuti od društveno-političkih prilika tadašnje Jugoslavije, kao ni od „faktografske realnostiˮ kojom su se služili hudožestvenici u inscenacijama Čehovljevih drama. Tradicija (određenost realističkim konvencijama) i pokušaj inovacije (pobuna protiv realizma i naturalizma koja se djelomice oslanja i na djelovanje Šošićeva učitelja, redatelja Bojana Stupice) prožimaju se unutar iste inscenacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kazališna umjetnost (scenske i medijske umjetnosti)

POVEZANOST RADA