Naslov
Etnobotanička i gospodarska važnost tradicijske primjene biljaka na području Središnje Like
(Etnobotanical and economic importance of traditionally used plants in central Lika region)

Autori
Hodak, Antonija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
29.09

Godina
2020

Stranica
43

Mentor
Vitasović Kosić, Ivana

Ključne riječi
samoniklo bilje, medicinsko samoniklo bilje, jestivo samoniklo bilje, etnobiologija, središnja Lika
(wild herbs, medicinal wild plants, edible wild plants, Ethno biology, central Lika)

Sažetak
U ovom radu analizirana je tradicionalna botanička primjena samoniklog jestivog bilja sa područja središnje Like ; područje općine Lovinac, općine Perušić i grada Gospića. Rad je istraživačkog karaktera, rezultati su prikupljeni terenskim istraživanjem, sakupljanjem bilja te intervjuiranjem stanovnika. Sveukupno je obavljeno 40 intervjua u razdoblju od veljače do travnja 2020 godine. Starosna dob ispitanika bila je od 55 do 88 godina. Ukupno je zabilježeno 109 svojti od čega 95 samoniklih, 14 kultiviranih i 3 gljive. Tijekom provođenja istraživanja zabilježeni su lokalni nazivi samoniklog bilja, njihova upotreba, dio biljke, u koju svrhu se koristi te na koji način. U intervjuima su zabilježene biljne vrste i gljive s područja središnje Like, te su prema načinu upotrebe podijeljene u kategorije: hrana za ljude, hrana za životinje, ljekovito bilje za ljude, ljekovito bilje za životinje, gospodarska i ostala upotreba samoniklog bilja te gljive s područja središnje Like. Najčešće spominjane vrste cijelog istraživanja su: stolisnik (Achillea millefolium L.) (92, 5 %), šipak (Rosa canina L.) (90 %), drijen (Cornus mas L.) (82, 5 %), bazga (Sambucus nigra L.) (82, 5 %) i trnina (Prunus spinosa L.) (82, 5 %). Najviše inventariziranih vrsta samoniklog bilja upotrebljava se u ljudskoj prehrani, najčešće u obliku čaja, pekmeza i sirovog voća. Šipak se koristi kao svakodnevni čaj tijekom zimskih mjeseci, a od ploda se pravi i pekmez ; drijen se koristi za rakiju i pekmez, a trnina u čajnim mješavinama. Samonikle biljne vrste koje se koriste protiv bolova u želucu u obliku čaja su: Achillea millefolium, Carum carvi, Chamomilla recutita, a čaj od Sambucus nigra, Rosa canina i Satureja subspicata svaki kao pojedinačan sastojak koriste se protiv prehlade. U prehrani životinja biljke s najvećom frekvencijom su: Rumex pulcher (52, 5 %), Taraxacum officinale (47, 5 %), Quercus robur (45 %), Arum maculatum (37, 5 %). S ciljem očuvanja tradicije ovog kraja prikupljeno je narodno znanje i vještine o primjeni ljekovitog i jestivog samoniklog bilja koje se koristilo ili se danas još uvijek koristi u te svrhe. S obzirom na dostupnost informacija mlade generacije skupljaju i druge vrste samoniklog bilja koje raste u Lici, ali nije tradicionalno i karakteristično za ovo podneblje. Herbarijski primjerci sakupljeni tijekom ovog istraživanja pohranjeni su u ZAGR on-line herbariju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a dostupni su i u digitaliziranom obliku na http://herbarium.agr.hr/.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Poljoprivreda (agronomija), Interdisciplinarne biotehničke znanosti, Sociologija

POVEZANOST RADA