Naslov
Udžbenici Hrvatskoga jezika za predmetnu nastavu od 1991. do 2011.
(Croatian Language Textbooks for Subject Classes from 1991 to 2011.)

Autori
Gazdić-Alerić, Tamara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Predmet: Hrvatski

Urednik/ci
Ćavar, Ana ; Plejić Poje, Lahorka

Izdavač
FF Press

Grad
Zagreb

Godina
2021

Raspon stranica
192-195

ISBN
978-953-175-9601

Ključne riječi
hrvatski jezik ; obrazovna politika ; udžbenici
(Croatian language ; education policy ; textbooks)

Sažetak
Udžbenici su Hrvatskoga jezika u protekle gotovo trideset i dvije godine, koliko je prošlo od osamostaljenja Republike Hrvatske, doživjeli značajne promjene. Razvoj društva i globalizacija, naročito jačanje svjetskoga tržišta i konkurencije, promijenili su granice između znanja, vještina i sposobnosti, što se može vidjeti i na promjeni koncepcija udžbenika u promatranome razdoblju. U hrvatskome je obrazovnom sustavu trajno prisutno nastojanje hrvatske obrazovne politike za reformom hrvatskoga obrazovnoga sustava sa svrhom usklađivanja obrazovnoga sustava s potrebama suvremenoga društva. Nerijetko se to nastojanje opisivalo i kao potreba za poboljšanjem kvalitete sustava odgoja i obrazovanja u širem smislu, što bi također podrazumijevalo uvođenje suvremenih tehnologija, metoda i ishoda u nastavni proces. Nažalost, svaka započeta promjena odgojno-obrazovnoga sustava nije sustavno zaživjela i nerijetko se događalo da nije počela donositi prve rezultate, a već bi zbog promjena obrazovnih politika bila zamijenjena novom. Promjene obrazovnih politika, kao i nedovoljno osmišljene obrazovne politike, sa sobom su donosile i niz dokumenata vezanih uz promjenu i razvoj obrazovnoga sustava prema kojima su se izrađivali standardi i zahtjevi vezani uz oblikovanje osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika. Cjelovita kurikularna reforma, koja je u škole ušla 2019. te koja je nastala realizacijom Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. godine, posljednji je takav pokušaj promjene obrazovnoga sustava. U toj je posljednjoj reformi naglasak u svim jezičnim predmetima, pa tako i u predmetu Hrvatski jezik, stavljen na razvoj komunikacijske kompetencije. Posebno je bilo isticano kako se znanje o jeziku treba odnositi na usvajanje praktičnoga jezičnog znanja, a ne na učenje izoliranih jezičnih činjenica i gramatičkih pravila. Pritom se zanemarilo sustavno ovladavanje jezičnim znanjima na svim jezičnim razinama, što predstavlja temelj na kojem se treba graditi komunikacijska kompetencija. Metodička sustavnost je nezaobilazna jer pretpostavlja usvajanje bitnih sastavnica jezične strukture u cjelini bez kojih jezični sustav ne može funkcionirati. U svim je obrazovnim ciklusima predviđena velika samostalnost učitelja i predmetnih nastavnika s obzirom na to da su oni najpozvaniji prilagoditi sadržaje potrebama, interesima i sposobnostima učenika koje imaju u razredu. Promjena oblika planiranja nastave u hrvatske je škole tako donijela kurikul koji je zamijenio dotadašnji nastavni plan i program koji je bio od početaka u hrvatskome obrazovnom sustavu, a pripada obrazovnoj tradiciji i drugih europskih zemalja. U skladu s nastavnim planovima i programima od 1991. naovamo nastajali su udžbenici za osnovne i srednje škole. Time je težište koje je bilo na sadržajima u nastavnim planovima i programima u kurikulu zamijenjeno odgojno-obrazovnim ishodima (ishodima učenja). Funkcionalna nastava gramatike, tj. poučavanje i učenje gramatike u konkretnim komunikacijskim situacijama, nije novost u nastavi hrvatskoga jezika. Profesor Težak je još 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća, kao vodeći metodičar hrvatskoga jezika i više od pola stoljeća autor udžbenika za osnovnu i srednju školu za predmet Hrvatski jezik, utemeljio svoje udžbenike na metodičkim polazištima određenima funkcionalnim pristupom i lingvističko-komunikacijskim sustavom s pomoću kojih su se ostvarivale tri osnovne zadaće nastave hrvatskoga jezika – osposobljavanje učenika za pravilno govorenje i pisanje standardnim jezikom, stjecanje osnovne lingvističke naobrazbe kao dijela opće kulture i razvijanje mišljenja. Nije novost ni davanje samostalnosti učiteljima i predmetnim nastavnicima. Težak tako već 1976. ističe kako „ni jedan udžbenik ne može biti jednako upotrebljiv za sve sredine i za sve učenike. Baš zato nastavnik mora svaki put razmisliti: Koji je postupak najuspješniji? Onaj u udžbeniku, ili veća odnosno manja njegova modifikacija, ili pak sasvim drugačiji, originalni pristup?“ (Težak 1976: 28). Toj je posljednjoj (kurikulskoj) promjeni prethodila izrada brojnih dokumenta vezanih uz promjenu obrazovnoga sustava. Vlada RH je 2005. usvojila dokument Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010. Iste je godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa počelo s ostvarivanjem reformskoga projekta škola pod nazivom Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) koji je predvidio kvalitativnu promjenu osnovnoškolskoga obrazovanja u dijelu koji se odnosi na programske sadržaje. Godine 2007. izrađena je Strategija za izradbu i razvoj nacionalnoga kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, a 2011. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa donosi Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK) koji, kao što se navodi na početku samoga dokumenta, sadrži sve sastavnice i smjernice bitne za prelazak na kompetencijski sustav odgoja i obrazovanja na predtercijarnoj razini. Navedene, a i brojne druge aktivnosti stvorile su važne pretpostavke za osmišljavanje i provođenje dubljih zahvata u odgojno-obrazovnomu sustavu na nacionalnoj razini. Promjene koncepcije udžbenika događale su se istodobno s preobrazbom školskoga sustava prema novim zahtjevima vremena.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA