Naslov
Nacionalne teme u kazališnoj umjetnosti u razdoblju 1918.-1941. Primjer Narodnog kazališta u Zagrebu
(National topics in theatres in the period 1918- 1941. Example of Croatian National Theatre in Zagreb)

Autori
Babić, Petra

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni

Knjiga
1918. – 2018. Povijesni prijepori i Hrvatska danas

Urednik/ci
Vukelić, Vlatka ; Beljo, Mijo ; Smiljanić, Vlatko

Izdavač
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2020

Raspon stranica
223-248

ISBN
978-953-7823-96-2

Ključne riječi
Kazalište, Narodno kazalište u Zagrebu, 1918-1941
(Theatre, Croatian National Theatre in Zagreb, 1918-1941)

Sažetak
U tekstu se istražuju kazališne predstave (opere i drame) s nacionalnim predznakom izvođene u zagrebačkom Narodnom kazalištu u razdoblju 1918.-1941. Riječ je o sedam drama s izraženo hrvatskom nacionalnom tematikom (to su drame: Ilirci Vladimira Lunačeka, Posljednji Zrinski Higina Dragošića, Zrinski Tita Strozzija, Matija Gubec Mirka Bogovića, „U Bečkom Novom Mjestu“ Milana Ogrizovića, Petar Zrinski Eugena Kumičića i Sin domovine Augusta Cesarca) te tri takve opere (Ban Leget i Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca) ; i pet drama s jugoslavenskim temama (Osloboditelji Srđana Tucića, Smrt majke Jugovića Ive Vojnovića, Zidanje Skadra Mirka Korolije, Slijepci Danka Anđelinovića, Kraljević Marko Đure Dimovića. Navedeno se razdoblje, u smislu odnosa prema nacionalnim temama, može podijeliti u tri faze: 1) razdoblje od ujedinjenja do uspostave Šestosiječanjske diktature (1918.-1929.), u kojem su predstave s nacionalnim temama bile najbrojnije ; 2) razdoblje od Šestosiječanjske diktature do Banovine Hrvatske (1929.-1939.), u kojem je bila prisutna cenzura i režimski nadzor kazališta ; i 3) razdoblje Banovine Hrvatske (1939.-1940.), u kojem se o nacionalnim temama govorilo nešto slobodnije. Uočavaju se, također, i tri tematske skupine u koje se mogu svrstati izvođena djela: 1) predstave koje su trebale širiti jugoslavensko domoljublje ; 2) predstave koje su doživljavane kao iskazi hrvatskog patriotizma, a koje je nova vlast zbog njihove popularnosti pokušala „prevesti“ u jugoslavenske ; te 3) predstave s hrvatskim temama. Utvrđeno je kako su se u prvom razdoblju predstave s hrvatskim i s jugoslavenskim nacionalnim predznakom ravnopravno izvodile i bile jednako tretirane. U drugom razdoblju su odobravane bile samo predstave s jugoslavenskim predznakom, dok su one s hrvatskim bile izbjegavane ili čak i zabranjivane zbog straha da bi mogle potaknuti separatističke osjećaje. U trećem su se razdoblju predstave s hrvatskim predznakom ili one koje se bave temama iz hrvatske povijesti ponovno mogle slobodnije izvoditi. Zaključeno je kako je za postizanje uspjeha kod publike, a time i prenošenje željene poruke, ključna bila umjetnička kvaliteta. Jednako tako, jasno je kako su, neovisno o stavu vlasti prema predstavama sa snažnim hrvatskim domoljubnim nabojem, one zadržale veliku popularnost kod publike i tijekom cijelog trajanja promatranog razdoblja, a osobito u periodima vrlo skučenih političkih sloboda, služile kao važno sredstvo pobuđivanja i potvrđivanja hrvatskog patriotizma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA