Naslov
Problemi kronične rane s aspekta zdravstvene njege u kući
(Problems of chronic wounds from the aspect of health care at home)

Autori
Huljev, Dubravko ; Krznarić, Kristina ; Mrzljak, Vlatka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Unaprjeđenje sestrinske prakse kroz edukaciju, istraživanje i inovacije / Mrzljak, Vlatka ; Krznarić, Kristina ; Novoselec, Mihael ; Žarković, Gorana ; Škrtić, Marin ; Cindrić, Željka ; Mrzljak, Josipa - : Alfa, 2023, 18-21

ISBN
978-953-50554-1-9

Skup
1.Međunarodni znanstveno – stručni kongres Udruge medicinskih sestara i medicinskih tehničara zdravstvene njege u kući i 1. Simpozij Udruge fizioterapeuta u zajednici

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 27.04.2023. - 30.04.2023

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
kronična rana, edukacija, znanje.
(chronic wound ; education ; knowledge)

Sažetak
Da bi znali jesu li bolesnici s kroničnim ranama problem ili ne, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje koliko takvih bolesnika ima. Nažalost, točan podatak ne postoji. U Hrvatskoj ne postoji registar bolesnika s kroničnim ranama, stoga se podaci mogu samo aproksimativno zaključiti temeljem publiciranih svjetskih podataka. Ukoliko se poznata prosječna zastupljenost tih bolesnika projicirana na populaciju u Hrvatskoj ispada da je u Hrvatskoj ukupno oko 72.000 bolesnika s kroničnom ranom - s dekubitusom oko 20.000, potkoljeničnim ulkusom oko 25.000, dijabetičkim ulkusom oko 26.000 i oko 1.000 s atipičnim ranama. Ukoliko se uzme u obzir i činjenica da je broj starijih osoba od 65 godina, a što je vulnerabilna skupina za kronične rane, u značajnom kontinuiranom porastu, onda je za očekivati da će se broj takvih bolesnika u budućnosti još povećavati. Osim što su ti bolesnici kompleksni, često s udruženim komorbiditetima, pravilni tretman kronične je izuzetno kompleksan s masom modaliteta koji se moraju prilagoditi svakom bolesniku i tipu rane zasebno. Stoga proizlazi da je osnova pravilnog tretmana adekvatna edukacija zdravstvenog osoblja, kako liječnika tako i medicinskih sestara i medicinskih tehničara na svim razinama zdravstvene zaštite. Mogući problemi zdravstvene njege tih bolesnika mogli bi se u grubo podijeliti u nekoliko segmenata: edukaciju, znanje, komunikaciju, mogućnosti i samog bolesnika. Edukacija – edukacija o kroničnim ranama u osnovnom obrazovanju trenutno je dosta oskudna. Na medicinskom fakultetu ne postoji kolegij o kroničnim ranama, a u srednjim medicinskim školama i studijima sestrinstva kronična rana postoji kao izborni predmet. Iz toga proizlazi da liječnici, nakon završenog fakulteta imaju nikakvo ili minimalno znanje o kroničnim rana, dok medicinske sestre i medicinski tehničari tijekom edukacije ili nemaju nikakvo znanje, ukoliko nisu izabrali izborni predmet o kroničnim ranama, ili imaju nedostatno znanje s ograničenim praktičkim iskustvom. Znanje – bez adekvatnog znanja o kroničnoj rani (razlozi nastanka, patofiziologija, modaliteti liječenja kako osnovne bolesti koja je razlogom nastanka, tako i lokalne njege rane, mogućosti suportivnog liječenja, adekvatne nutricije i hidratacije…) nismo u stanju adekvatno i uspješno tretirati kroničnu ranu. Komunikacija – holistički pristup bolesniku s kroničnom ranom jedini osigurava optimalno liječenje i tretman. Za to je potrebna dobra, konstruktivna komunikacija i interakcija između svih dionika procesa liječenja. Posebno je to značajno u radu na terenu gdje je neophodna komunikacija medicinske sestre/medicinskog tehničara koji su u direktnom kontaktu s bolesnikom i njegovom ranom te liječnika koji tu ranu ne vidi svaki put kada se previja. Mogućnosti – često smo limitirani s resursima (npr. količinom i vrstom obloga) kao i vremenom koje možemo posvetit pojedinačnom bolesniku. Bolesnik – je aktivni sudionik procesa liječenja i partner u svim fazama dijagnostičkog i terapijskog postupka. Treba se uspostaviti povjerenje, suradljivost i maksimalno smanjiti negativne emocionalne reakcije. Medicinske sestre i medicinski tehničari u zdravstvenoj njezi u kući često osim medicinske sestre moraju biti i „psiholozi“, a ponekad i „psihijatri“. Moramo biti svjesni da bolesnici s kroničnim ranama prolaze kroz tri emocionalne faze. U fazi negiranja bolesti često ne sudjeluju u procesu liječenja, ne prate upute, ne pridržavaju se liječenja, samostalno modificiraju terapiju i slično. Tijekom faze priznavanja izraženi su ljutnja i osjećaj gubitka, frustracije i anksioznost. Tek u fazi mirenja i prilagodbe prihvaćaju svoje stanje, pokušavaju se konstruktivno i disciplinirano nositi s bolešću i uspostavlja se bolja suradnja. Što možemo učiniti? Najosnovnije od svega je kontinuirana i adekvatna edukacija zdravstvenog osoblja, bolesnika i obitelji bolesnika. Potrebito je provođenje preventivnih mjera nastanka kroničnih rana, pravovremena dijagnostika i adekvatno liječenje osnovne bolesti, pravilan lokalni tretman rane (od odabira lokalne toalete i adekvatnih pokrivala za rane pa do eventualne suportivne terapije) te adekvatna nutricija i hidratacija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA