Naslov
Paroksizmalni neepileptički poremećaji u dječjoj i adolescentnoj dobi
(Paroxysmal non-epileptic disorders in children and adolescents)

Autori
Delin, Sanja ; Sabol, Filip ; Sabol, Zlatko

Izvornik
Liječnički vjesnik (0024-3477) 145 (2023), Supp 1; 241-255

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Neepileptički paroksizmalni događaji ; Epileptički napadaji ; Djetinjstvo ; Adolescencija
(Non-epileptic paroxysmal events ; Epileptic seizures ; Childhood ; Adolescence)

Sažetak
Cilj i metode rada: opsežnim pregledom literature opisati paroksizmalne neepileptičke napadaje (PNEP) u djetinjstvu i adolescentnoj dobi s naglaskom na semiologiju i razlikovne kliničke značajke poremećaja u odnosu na epileptičke napadaje te dati opće smjernice liječenja. Rezultati: PNEP-i se javljaju kao iznenadni, brzi napadaji koji mogu često recidivirati i mogu biti praćeni gubitkom svijesti ili bez gubitka svijesti. Imaju podrijetlo u cerebralnoj disfunkciji različitog uzroka, ali nikad u poremećaju biolektrične kortikalne aktivnosti. PNEP-i su česti u dječjoj populaciji i javljaju se u bilo kojoj dobi djeteta, od novorođenačke do adolescentne. Oni uključuju anoksično/ hipoksične paroksizmalne poremećaje, psihogene paroksizmalne napadaje, paroksizmalne napadaje u tijeku spavanja, atake sa stereotipnim promjenama pokreta i položaja tijela ili predstavljaju fiziološke oblike ponašanja. Procjenjuje se da oko 10% djece opće populacije ima nekonvulzivne atake. Nalazimo ih u čak 60% dojenčadi sa sumnjom na epileptičke napadaje, 60% djece s određenim stupnjem intelektualnih teškoća i u 20%–25% djece s urednim psihomotornim razvojem. Oko 15% pacijenata upućenih u tercijarne centre za epilepsiju zapravo imaju PNEP. Značajan broj ovih događaja ne zahtijeva specifično liječenje i tijekom vremena spontano regredira. Zaključak: Pedijatri bi trebali identificirati paroksizmalne neepileptičke događaje, izbjegavajući pogrješnu dijagnozu epilepsije i njezine implikacije kao što su nepotrebne pretrage, dugotrajna farmakoterapija te negativne psihosocijalne posljedice za bolesnika (ograničenja, stigmatizacija) i njegovu obitelj. U kliničkoj procjeni i dijagnosticiranju ovih poremećaja treba uzeti u obzir: dob djeteta, kliničku sliku napadaja i rezultate dijagnostičke obrade. Dijagnostička metoda izbora je video EEG poligrafija. U dvojbenim slučajevima najprimjerenije je ove poremećaje klasificirati kao nejasne paroksizmalne napadaje. Kliničko praćenje i ponovna procjena napadaja/događanja/stanja dovest će do ispravne dijagnoze.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA