Naslov
Žrtva i "kultura spomena" u teološkom promišjanju Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.
(Sacrifice and "culture of remembrance" in theological deliberation of Joseph Ratzinger/BenedictXVI.)

Autori
Rajić, Danijel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
21.06

Godina
2016

Stranica
122

Mentor
Gašpar, Veronika

Ključne riječi
žrtva, kultura spomena, Bog, spasenje, vječnost
(sacrifice, culture of remembrance, God, salvation, eternity)

Sažetak
Autor u licencijatskom radu piše o Kristovoj žrtvi i njezinom »spomenu« u teološkoj misli Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. Rad je podijeljen u tri poglavlja, a zbog složenosti i razrade teme na koncu svakoga poglavlja je odgovarajući zaključni osvrt. U samom uvodu rada ističe se činjenicu da se kršćanska teologija oduvijek bavila interpretiranjem Kristove žrtve i njezina spomena na koju je utjecao dijalog s različitim povijesno- religijskim pristupima fenomenu žrtve. Prvo poglavlje ukratko predstavlja suvremeno kršćansko promišljanje o žrtvi i spomenu pri čemu se uočava antropološka i religijsko-teološka važnost ove teme te njena kompleksnost. Aktualne teološke rasprave o žrtvi i »kulturi spomena« ukazuju na činjenicu susreta i kritičkog dijaloga teologije s dominantnim antropološkim pristupom toj tematici kao što je to vidljivo kod René Girarda. Drugo poglavlje usredotočeno je na teološko promišljanje Josepha Ratzingera o Isusovoj žrtvi, kao konačnoj i univerzalnoj, s kojom nastupa religijsko- povijesni obrat u značenju žrtve. Specifičnost njegovog poimanja žrtve ogleda se u promatranju cjelokupnog Kristovog života kao »žrtvenog hoda« sa vrhuncem u žrtvi križa. U završnom poglavlju govori se o »spomenu/anamnezi« žrtve Kristove u euharistiji kod Josepha Ratzingera. Isus je ustanovio euharistiju na Posljednjoj večeri kao spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća i stoga, ne radi se o subjektivnom sjećanju, nego o liturgijskom činu u kojem se njegova žrtva sakramentalno posadašnjuje. U radu je korištena kritičko-analitička metoda, a metodom sinteze su potkrijepljeni konačni zaključci pri čemu se znanstveni doprinos sastoji prvenstveno u prikazu i analizi teološkog promišljanja Josepha Ratzingera u suvremenom kontekstu govora o žrtvi i »kulturi spomena«. Zaključak rada sažima njegove glavne misli pri čemu se ističe da je euharistija kao sacramentum caritatis, izvor, vrhunac i središte kršćanskog života ali i »otajstvo koje valja ponuditi svijetu«. Ratzinger potiče na ponovno promišljanje sakrificijalnoga shvaćanja i življenja žrtve, kao proegzistentnost – žrtvovanje sebe za druge. Stoga, događaj križa ima paradigmatsko značenje jer pokazuje kako nasljedovanjem Isusa Krista možemo doprinjeti izgradnji boljeg društva. Prema Ratzingeru bit žrtve za kršćanina znači u slobodi dopustiti Bogu da nas prožme svojom ljubavlju, ljubiti Boga i bližnjeg, a to znači biti raspoloživ za Božje djelovanje u svakodnevnom životu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA