Pregled bibliografske jedinice broj: 1268190
Žrtva i "kultura spomena" u teološkom promišjanju Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.
Žrtva i "kultura spomena" u teološkom promišjanju Josepha Ratzingera/Benedikta XVI., 2016., magistarski rad, Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 1268190 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Žrtva i "kultura spomena" u teološkom promišjanju
Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.
(Sacrifice and "culture of remembrance" in
theological deliberation of Joseph
Ratzinger/BenedictXVI.)
Autori
Rajić, Danijel
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
21.06
Godina
2016
Stranica
122
Mentor
Gašpar, Veronika
Ključne riječi
žrtva, kultura spomena, Bog, spasenje, vječnost
(sacrifice, culture of remembrance, God, salvation, eternity)
Sažetak
Autor u licencijatskom radu piše o Kristovoj žrtvi i njezinom »spomenu« u teološkoj misli Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. Rad je podijeljen u tri poglavlja, a zbog složenosti i razrade teme na koncu svakoga poglavlja je odgovarajući zaključni osvrt. U samom uvodu rada ističe se činjenicu da se kršćanska teologija oduvijek bavila interpretiranjem Kristove žrtve i njezina spomena na koju je utjecao dijalog s različitim povijesno- religijskim pristupima fenomenu žrtve. Prvo poglavlje ukratko predstavlja suvremeno kršćansko promišljanje o žrtvi i spomenu pri čemu se uočava antropološka i religijsko-teološka važnost ove teme te njena kompleksnost. Aktualne teološke rasprave o žrtvi i »kulturi spomena« ukazuju na činjenicu susreta i kritičkog dijaloga teologije s dominantnim antropološkim pristupom toj tematici kao što je to vidljivo kod René Girarda. Drugo poglavlje usredotočeno je na teološko promišljanje Josepha Ratzingera o Isusovoj žrtvi, kao konačnoj i univerzalnoj, s kojom nastupa religijsko- povijesni obrat u značenju žrtve. Specifičnost njegovog poimanja žrtve ogleda se u promatranju cjelokupnog Kristovog života kao »žrtvenog hoda« sa vrhuncem u žrtvi križa. U završnom poglavlju govori se o »spomenu/anamnezi« žrtve Kristove u euharistiji kod Josepha Ratzingera. Isus je ustanovio euharistiju na Posljednjoj večeri kao spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća i stoga, ne radi se o subjektivnom sjećanju, nego o liturgijskom činu u kojem se njegova žrtva sakramentalno posadašnjuje. U radu je korištena kritičko-analitička metoda, a metodom sinteze su potkrijepljeni konačni zaključci pri čemu se znanstveni doprinos sastoji prvenstveno u prikazu i analizi teološkog promišljanja Josepha Ratzingera u suvremenom kontekstu govora o žrtvi i »kulturi spomena«. Zaključak rada sažima njegove glavne misli pri čemu se ističe da je euharistija kao sacramentum caritatis, izvor, vrhunac i središte kršćanskog života ali i »otajstvo koje valja ponuditi svijetu«. Ratzinger potiče na ponovno promišljanje sakrificijalnoga shvaćanja i življenja žrtve, kao proegzistentnost – žrtvovanje sebe za druge. Stoga, događaj križa ima paradigmatsko značenje jer pokazuje kako nasljedovanjem Isusa Krista možemo doprinjeti izgradnji boljeg društva. Prema Ratzingeru bit žrtve za kršćanina znači u slobodi dopustiti Bogu da nas prožme svojom ljubavlju, ljubiti Boga i bližnjeg, a to znači biti raspoloživ za Božje djelovanje u svakodnevnom životu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija