Naslov
ŠTO DOPRINOSI ZADOVOLJSTVU OBITELJSKIM ŽIVOTOM?
(WHAT CONTRIBUTES TO SATISFACTION WITH FAMILY LIFE?)

Autori
Maurović, Ivana ; Mirosavljević, Anja ; Žižak Antonija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, prošireni sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka i radova. Završna konferencija projekta FamResPlan / Žižak, Antonija ; Maurović, Ivana ; Borić, Ivana - Zagreb : Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2019, 30-34

Skup
Završna konferencija projekta FamResPlan

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 22.11.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
zadovoljstvo obiteljskim životom ; otpornost obitelji ; obitelj u riziku
(family life satisfaction ; family resilience ; family at risk)

Sažetak
Mladi u riziku često žive u obiteljima izloženima brojnim rizicima, poput siromaštva, nezaposlenosti, problema metalnog zdravlja roditelja, neadekvatnih roditeljskih vještina i slično (Ajduković i sur., 2013 ; Orelj 2018), odnosno u obiteljima s nižom razinom kvalitete obiteljskog funkcioniranja (Santesteban – Echarri i sur., 2018). Slijedom navedenoga, neka istraživanja utvrdila su kako su mladi u riziku i članovi njihovih obitelji u manjoj mjeri zadovoljni obiteljskim životom (Cenksven Onder i Yurtal, 2016). S obzirom da (ne) zadovoljstvo obiteljskim životom može važan indikator obiteljske prilagodbe na rizike (REF), jasna je njegova važnost prilikom planiranja intervencija za obitelji u riziku. Uz to, za planiranje intervencija za obitleji u riziku, važno je utvrditi koji rizični i zaštitni čimbenici doprinose zadovoljstvu obiteljskim životom. Inozemna istraživanja pokazala su značaj i individualnih i obiteljskih, kako rizičnih tako i zaštitnih čimbenika (primjerice Caprara i sur., 2005 ; Roam i sur., 2016). S obzirom da u Hrvatskoj do sada nije provedneo istraživanje koje se bavilo ovim područjem, cilj ovog rada je predstaviti dio istraživanja iz projekta FamResPlan kojim se nastoji utvrditi u kojoj mjeri su mladi koji su zbog problema u ponašanju uključeni u sustav socijalne skrbi te članovi njihovih obitelji, zadovoljni obiteljskim životom i koji čimbenici (individualni i okolinski rizični i zaštitni) tome doprinose. Drugim riječima, radom se istražuje i proces otpornosti obitelji, uvidom u rizike, zaštitne čimbenike i dobre ishode (zadovoljstvo obiteljskim životom) tih obitelji. U radu će se razmatrati podaci istraživanja sa dva subuzorka: subuzorak djece ukjučenih u sustav socijalne skrbi i subuzorak odraslih članova obitelji djece u riziku. U subuzorku djece sudjelovalo je ukupno N= 83 djece koji su zbog problema u ponašanju uključeni u sustav intervencija centara za socijalnu skrb (njih 26), te u sustav intervencija Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave (njih 57). Riječ je o djeci i mladima u dobi od 12 do 18 godina, prosječne dobi, M: 15.83 ; SD (1.579). Njih 62 bilo je muškog spola, a 21 ženskog. Ukupno je 56 odraslih članova obitelji popunilo upitnike. Najčešće je riječ o majkama (njih 36), potom očevima (16), baki (1) i udomitelju (1). Za dvije osobe nedostaje podatak. Prosječna dob odrasle osobe bila je M=45.57 ; SD=7.142. Za prikupljanje podataka korišteni su sljedeći instrumenti: Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta (Ajduković i sur., 2014), Skala opće samoučinkovitosti (Schwarzer i Jerusalem, 1995), Skala procjene spremnosti na promjenu (prilagođeno prema Prochaska i sur.., 1993), Skala percepcije podrške/ Skala spremnosti pružanja podrške (Ratkajec Gašević, Dodig Hundrić, Mihić, 2016), Upitnik obiteljske otpornosti (prilagođeno prema FACES IV, Olson, 2007 i FRAS, Sixbey, 2005), Skala zadovoljstva obiteljskim životom (Olson, 2010). Rizike obitelji i djeteta procjenjivali su stručnjaci u suradnim institucijama, dok su ostale upitnike ispunjavali djeca i odrasli člkanovi obitleji. Za obradu podataka korištene su metode deskriptivne statistike, Pearsonov koeficijent korelacije te hijerarhijska regresijska analiza. Rezultati obrađeni na deskriptivnoj razini ukazuju kako su rizici kojima su djeca i obitelji izložene izrazito visoki. Naime, gotovo 75% tih obitelji procjenjenjo je na srednjoj i visokoj razini rizika vezano za ukupno obiteljsko, odnsono roditeljsko funkcioniranje. Naistaknutiji problemi, odnosno srednja i visoka razina rizika pristuni su vezano uz: izražene emocionalne i psihičke poteškoće roditelja– (59% obitelji), nerazumijevanje razvojnih/emocionalnih potreba djeteta/djece –(55.4%) te neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djeteta –(44.5% obitelji). Kad je riječ o djeci, njih 81.5% procjenjeno je na srednjoj i visokoj razini rizika. Kao problemi koji su kad najvećeg broja sudionika procjenjeni na srednjoj i visokoj razini su: eksternalizirani problemi ponašana (77.3%), eksperimentiranje/korištenje droga – (57.6%), teškoće u učenju/loš školski uspjeh – (56.9%) ; činjenje kaznenih i prekršajnih djela – (51.5%). Kada je riječ o zaštitnim čimbenicima, rezultati pokazuju kako i djeca i odrasli relativno visokim vrijednostima procjenjuju i vlastitu opću samoučinkovitost, kao i spremnost na promjenu (prosječne vrijednosti oko 4, na skali od 1 do 5). Kada je riječ o zaštitnim čimbenicima u obitelji, moguće je utvrditi kako gotovo svi procjenjivani zaštitni čimbenici, kod oba uzorka, postižu srednje do više prosječne vrijednosti (svi osim obiteljske vjere/duhovnosti), odnosno iznad 3.6. Pri tome je utvrđena statisitčki značajna razlika, prema kojoj odrasli višim vrijednostima od djece procjenjuju: pružanje podrške djetetu u rješavanju problema, obiteljsku komunikaciju, koheziju i organizaciju te obiteljsku vjeru/duhovnost. Kada je riječ o zadovoljstvu obiteljskim životom, oba subuzorka postiću gotovo pa identičan rezultat (M=3.73). Podaci hijerarhijske regresijske analize pokazuju kako je kod oba subuzorka najznačajniji prediktor zadovoljstva obiteljskim životom zaštitni čimbenik obiteljska komunikacija, kohezija i organizacija. To je ujedno jedini značajni prediktor kod subuzorka odraslih, dok je kod djece u prvom koraku važan prediktor spol, a trećem spremnost na promjenu, a u posljednjem navedeni prediktori gube na važnosti i kao značajni se pojavljuju obiteljska komunikacija, kohezija i organizacija te socijalna podrška rodbine i prijatelja. Zaključno, moguće je utvrditi kako su djeca i odrasli članovi obitelji u riziku, procjenjeni „visoko i srednje rizičnima“ kako zbog vlastitih obilježja, tako i zbog okolnosti obiteljskog života. U isto vrijeme, sudionici istraživanja iskazuju relativno visoku razinu zadovoljstva obiteljskim životom, te visoke vrijednosti gotovo svih individualnih i obiteljskih zaštitnih čimbenika. Ovakva, svojevrsna diskrepanca može ukazivati na prisutan proces otpornosti kod tih obitelji (uz visoki rizik, prisutni brojni zaštitni čimbenici i dobar ishod). Uz navedneo, valja imati na umu kako sudionici mogu biti pozitivni u vezi svojih obitelji iako one nisu savršene (Roman i sur., 2018), odnosno mogu biti svjesni rizika i neprilika kojima su obitelji izložene te u tom kontekstu procjenjivati funkcioniranje vlastitih obitelji. Ovi rezultati ukazuju na važnost istovremene procjene i rizika i zaštitnih čimbenika kod planiranja i provođenja intervencija s obitelji, kao i uzimanja u obzir korisničke perspektive po tom pitanju. Obiteljska komunikacija, kohezija i organizacija pokazala se najznačajnijim prediktorom zadovoljstva obiteljskim životom, u oba subuzorka. To i ne čudi, budući da je povezanost ove dvije varijable izrazito visoka (iznad .85), te nameće pitanje je li riječ o isitm varijablama? Upravo je navedeno pitanje prisutno u literaturi, kod polemiziranja kako razdovojiti zaštitne čimbenike na razini obitelji od dobrog ishoda (primjerice primjerice Lavee I McCubbin, 1985 ; Patterson, 2002, Coyle, 2005). Ovo istraživanje ukazuje na važnost daljnjeg rasvjetljavanja mogućih indikatora dobrih ishoda na razini obitelji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, Socijalne djelatnosti

POVEZANOST RADA