Naslov
Marijin pravobranitelj
(Mary's attorney)

Autori
Aračić, Dinko

Izvornik
Marija (1331-1476) LXI (2023), 658; 10-11

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, osvrt, ostalo

Ključne riječi
Robert Bellarmino, Katolička Crkva, Blažena Djevica Marija, protureformacija
(Robert Bellarmino, Catholic Church, Blessed Virgin Mary, counter-reformation)

Sažetak
Protestantska kritika na pretjerane oblike marijanske pobožnosti kod katolika potaknula je bogoslovce poslije Tridentskoga razdoblja do dublje prouče opravdanost te danosti. Jedan od njih bio je i Robert Bellarmino, koji je iznoseći kršćanski nauk branio ono što Crkva vjeruje i uči o Nazaretskoj Djevici. Rođen 1542. u Montepulcianu, u talijanskoj pokrajini Toscani, stupio je 1560. u Družbu Isusovu. Teološki studij započeo je u Padovi, a završio u Louvainu, gdje je kao prvi isusovac bio sveučilišni profesor. Narušena zdravlja vratio se 1576. u Italiju, a papa Grgur XIII. pozvao gada poučava na Rimskom kolegiju, danas Papinsko sveučilište Gregoriana. Ondje je među učenicima imao mladog Alojzija Gonzagu, kojega je pratio na smrtnoj postelji i dobio nadahnuće za svoje djelo Umijeće dobrog umiranja. //Branitelj pravovjerja// Bellarminova predavanja na Katedri za kontraverze, objavljena pod naslovom De Controversiis u četiri sveska, imala su velik odjek u Europi tako da su protestanti osnivali posebne katedre kako bi odgovorili na njegove argumente. Posložio je brojne spise teološke i apologetske naravi među kojima su najčuveniji Kratko o kršćanskom nauku i Opsežnije iznošenje kršćanskoga nauka priređeni u obliku pitanja i odgovora. Ta dva djela, poznatiji kao Mali katekizam i Veliki katekizam, doživjela su veliku popularnost i bila u uporabi sve do 19. stoljeća. Umro je u Rimu 1621., proglašen je svetim (1930.) i Crkvenim naučiteljem (1931.). Bellarmino je bio jedan od najučenijih ljudi svoga vremena, jedan od glavnih stupova svoga vremena, jedan od glavnih stupova katoličke protureformacije. Sudjelovao je u velikim raspravama svoga vremena, a kao kardinal „inkvizitor” bio je jedan od sudaca na procesu Giordanu Brunu i u sporu između Svetog Oficija i Galilea Galileija. „Braneći” katoličku vjeru od protestantskih „napada” branio je i kršćanski polog o Isusovoj Majci. Pogledajmo njegove „pravobraniteljske postavke”. //Poveznica između Neba i Zemlje// Za propovijedanja u Louvainu tumačio je Marijin hvalospjev Veliča i predstavio glavne točke marijanskoga nauka slijedeći evanđeoske tragove počevši od Naviještenja, pohoda Elizabeti, Isusova rođenja, javnoga djelovanja sve do smrti na križu i uskrsnuća. Marijin lik i ulogu uvijek je povezivao s otajstvom njezina Sina Isusa. Napravio je to u ključu nebeskoga poslanstva u službi spasenja ljudskoga roda. U tom događaju Marijina je uloga od iznimnoga značenja: „Božje poslanstvo upućeno je jednoj Djevici koja potječe iz izvrsna roda u kojem su bili patrijarsi, proroci, poglavari i kraljevi. Ona pak prednjači svima snagom sjaja svoga dostojanstva... Punim pravom možemo reći da je ona svjetlo i ukras zemlje, škrinja kreposti, punina svetosti, pravi cvijet ljudskoga roda... Njezinim pristankom na nebesko poslanstvo ljudska narav se nerazrješivo sjedinila sa Sinom Božjim. Tim sjedinjenjem ljudski rod, koji je bio osuđen na vječnu smrt, otrgnut je iz ralja smrti te je podignut u nebesko i vječno kraljevstvo”. //Uzrok spasenja// Bellarmino je povezivao Marijinu ulogu s ulogom Crkve u djelu spasenja. Tvrdio je da je i ona uzvišeni član Crkve. Za njega Krist je glava Crkve, a Marija povezuje tijelo Crkve s glavom - Kristom, „Svi darovi i sve milosti sav nebeski utjecaj proizlazi od Krista kao glave i dolazi tijelu Crkve preko Marije”. Iz toga se vidi njegova teološka usmjerenost koja će kasnije dobiti naslov „kristotipična mariologija”. Slijedom svetih otaca, naglasio je jedinstvenu povezanost Djevice Marije s otkupiteljskim djelom njezina Sina Isusa. „Marija je uzrok spasenja po dragovoljnom pristanku proizašlu iz učinkovite vjere... Poosobljeni vrhunac čovječanstva svojim pristankom posredovala je Crkvi spasenje. Primila je Otkupitelja i njegovo otkupiteljsko djelo s plodovima i prenijela ih na Crkvu”. Tu marijanski pravobranitelj navodi riječi Petra Krizologa: Accepit Virgo salutem saeculis redditura. Marija je prihvatila Božju milost po kojoj je poslije svijetu udijeljeno spasenje. Učeni bogoslovac, isusovački kardinal, jednostavna ophođenja i prijatelj siromaha svakodnevno je molio krunicu i gajio posebnu pobožnost prema Gospi. Drže ga duhovnim ocem I. vatikanskog sabora. Pio XII. citirao je njegove spise u Apostolskoj uredbi o proglašenju dogme o Marijinu uznesenju. Gospin pravobranitelj, na određen način pripremio je podlogu na kojoj je sagrađen suvremeni nauk katoličke Crkve o Blaženoj Djevici Mariji koja je skladno i uspješno oblikovan na II. vatikanskom saboru.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA