Naslov
Društveni ideologemi u hrvatskoj distopijskoj prozi
(Social ideologemes in Croatian dystopian prose)

Autori
Car, Amanda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Odjel za kroatistiku

Mjesto
Zadar

Datum
09.11

Godina
2017

Stranica
363

Mentor
Kuvač-Levačić, Kornelija

Ključne riječi
distopija, ideologem, antitotalitaristički, antiglobalistički, antipatrijarhalni, tranzicijski
(dystopia, ideology, antitotalitarian, antiglobalist, antipatriarchal, transitional)

Sažetak
U prvoj cjelini definirali su se relevantni pojmovi, te je dan odgovor na pitanje kakva je povezanost distopije sa znanstvenom fantastikom i satirom. Uslijedio je pregled svjetske distopijske književnosti, s naglaskom na najbitnija djela te pregled dosadašnjih znanstvenih istraživanja distopije u Hrvatskoj. Druga cjelina rada donosi pregled utopijskih i satiričnih motiva u hrvatskoj književnosti, prikaz razvoja hrvatske distopijske proze, značajnije tekstove za povijesni razvoj distopijskog žanra u Hrvatskoj (Zagorka, Šufflay, Desnica, Neimarević, Vranić), utjecaje svjetske distopijske proze (Zamjatina, Orwella i Huxleyja) na hrvatsku, tematsku klasifikaciju distopijske proze te karakterizaciju likova (otkriva se specifičan distopijski lik). Također se analizirao značaj jezika, načini na koji se jezik koristi u distopijskoj prozi te s kojom svrhom. U trećoj cjelini donesene su poznate definicije ideologema i prikazani su dosadašnji radovi hrvatskih znanstvenika koji su se bavili ideologemima. Četvrta cjelina prikazuje ideologemske jedinice koje hrvatski distopijski autori koriste. Uzevši u obzir najčešće društvene ideologeme koji obilježavaju hrvatske distopijske prozne tekstove, govori se o antitotalitarističkim ideologemima (ideologemi vlasti koja ima potpunu moć nad čovjekom, neograničeno moćnog vođe, totalitarne religije, „sretne“ zajednice, otuđene vlasti, dehumanizirajuće vlasti, subverzivne moći umjetničkog stvaranja te izmanipuliranog naroda), antiglobalističkim ideologemima (ideologemi tehnologizacije, propagande, umjetnog produljenja života, štetne vladavine korporacija, ekološke katastrofe, ‘vrijeme je novac’), antitotalitarističkim ili antiglobalističkim ideologemima (ideologem društvene moći pojedinca), antipatrijarhalnim ideologemima (ideologemi snažne žene, nemoćne žene, obespravljenog djeteta, obespravljenog homoseksualca) i tranzicijskim ideologemima (ideologem „pravohrvatstva“ i antagonizma prema Drugom, beskrupuloznih bankara i poduzetnika, razočaranih građana (nezaposlenih, branitelja i umirovljenika), nasilnog alkoholičara i žrtava obiteljskog nasilja, raseljenih). Na koncu rada, dani su konačni zaključci o problematici društvenih ideologema u hrvatskoj distopijskoj prozi te se odgovorilo na postavljene hipoteze. Hipoteza da distopijska proza funkcionira kao ideologem potvrđena je, jer se pokazalo da 360 distopijski tekst funkcionira kao intertekst sačinjen od serije društvenih ideologema. Potvrđena je i sporedna hipoteza da se većina distopija može svrstati u podžanr distopije, a ne antiutopije, kao i pretpostavka da možemo govoriti o distopijskom liku u hrvatskoj književnosti. Također je potvrđena hipoteza da se hrvatska distopijska proza temama izdvaja u odnosu na one drugih nacija (s obzirom na naš povijesni, politički i kulturalni razvoj te utjecaj ideologija ovih prostora). Međutim, utvrđeno je da se ne može definirati hrvatska distopijska scena pisaca te je ta hipoteza opovrgnuta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA