Naslov
Lik svećenika kao nositelj preporodnog i postpreporodnog ideologema u spjevovima Ivana Mažuranića i Luke Botića
(The character of a priest as the carrier of the revival and postrevival ideologeme in the poems of Ivan Mažuranić and Luka Botić)

Autori
Jovanović, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Odjel za kroatistiku

Mjesto
Zadar

Datum
30.09

Godina
2019

Stranica
41

Mentor
Kuvač-Levačić, Kornelija

Ključne riječi
deologem, preporodno doba, postpreporodno doba, Maţuranić, Botić, kršćani, muslimani, sterotipizacija, sloboda, ljubav, vjerska ne/snošljivost
(ideologeme ; pre-National Revival ; post-National Revival ; Maţuranić ; Botić ; Christians ; Muslims ; stereotypes ; freedom ; love ; religious in/tolerance)

Sažetak
Cilj ovog rada bio je istraţiti razliĉitost ideologemskih strujanja dvaju autora, Ivana Maţuranića i Luke Botića. Na samom poĉetku rada prikazali smo definicije ideologema razliĉitih svjetskih i hrvatskih teoretiĉara, te smo se prilikom analize konkretnih dijelova rada vodili definicijama svjetskih teoretiĉara, preteţno bugarske lingvistice Julie Kristeve, te ruskih teoretiĉara Mikhaila Bakhtina i Pavela Medvedeva. Potom smo napravili zaokret ka 19.stoljeću i upoznali se sa temeljnim odrednicama kako preporodnog tako i postpreporodnog razdoblja u kojem su dakako, stvarali već spomenuti autori. Ivan Maţuranić stvara u vrijeme preporoda, vrijeme kada je buĊenje nacionalne svijesti u punom jeku, kada se autori odmiĉu od individualizma, naglašavajući bit kolektiva, vjere i nade u bolje sutra. Luka Botić pak stvara u vrijeme postpreporodnog razdoblja kada se tendencija mijenja. Vaţnost kolektiva zamijenjena je individualnim, klasiĉna stereotipizacija Turaka iz prethodnog razdoblja zamijenjena je novim znaĉajkama, što smo najbolje vidjeli na primjeru Botićeva djela Bijedna Mara. Za razliku od Maţuranića koji u svom djelu Smrt Smail – age Čengića na Turke gleda iskljuĉivo kao na neprijatelje i koji njihovo oliĉenje zla predstavlja u liku poludemonskog age, Botić se odmiĉe od takvih svjetonazora, te ne gleda na Turke iskljuĉivo kao neprijatelje, već preko ljubavnog odnosa pokušava predstaviti kako ratna previranja izmeĊu kulturnih krugova ne donose nikakvu dobrobit. U posljednjem poglavlju dobili smo potpuni uvid u razliĉitost ideologemske podloge ovih dvaju autora i to preko najznaĉajnijeg lika u spjevovima, lika svećenika.Maţuranićev svećenik u svom govoru naglašava vaţnost slobodnog naroda i slobodne zemlje, a sloboda je jedino ostvariva putem rata i ratnih previranja, jer je to ĉasna borba, dostojna i smrti za narod i domovinu. Botić pak prelazi te nacionalne i politiĉke okvire i zalaţe se za one duhovne, ukorijenjene vrijednosti, ljubav, slobodu, bratstvo te vjersku snošljivost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA