Naslov
Neurokognitivni poremećaj i psihijatrijsko liječenje: dug put do pomoći
(Neurocognitive disorder and psychiatric treatment: a long way to help)

Autori
Uzun, Suzana ; Kozumplik, Oliver ; Mimica, Ninoslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Neurologia Croatica 71 (Suppl. 3) / Šimić, Goran ; Mimica, Ninoslav - Zagreb : Denona, 2022, 28-28

Skup
Hrvatski kongres o Alzheimerovoj bolesti (CROCAD-22) s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Supetar, Hrvatska, 05.10.2022. - 08.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
neurokognitivni poremećaj ; psihijatar ; stigma ; suicid
(neurocognitive disorder ; psychiatrist ; stigma ; suicide)

Sažetak
Mnogi ljudi s psihičkim problemima odgađaju odlazak psihijatru zbog predrasuda vezanih uz psihičke poremećaje. Stigmatizacija, predrasude i diskriminacija vode k tomu da osobe s psihičkim bolestima ne potraže odgovarajuću pomoć zbog straha od osuđivanja, gubitka posla ili toga da budu tretirane drugačije. To može ostaviti negativne posljedice na osobu te uzrokovati još veće probleme. Posljedice stigme mogu biti nepronalaženje profesionalne pomoći, manjak razumijevanja obitelji i prijatelja, manjak prilika za posao, obrazovanje ili bilo koje društvene aktivnosti. Svi u društvu imaju ulogu u stvaranju pozitivnog okruženja kada je riječ o mentalnom zdravlju i destigmatizaciji psihičkih bolesti. Okruženje koje stvaramo treba biti inkluzivno i spremno uključivati sve osobe. Naša bolesnica javila se prvi puta na psihijatrijsko liječenje u dobi od 76 godina zbog zaboravljanja i teškoća koncentracije. Bolesnica je u dobi od 35 godina imala pokušaj suicida na način da si je pucala vatrenim oružjem u područje glave i tada je kirurški zbrinuta. Bolesnica i njena obitelj odbili su psihijatrijsko liječenje zbog straha od toga što će drugi ljudi misliti o njima. Bolesnica navodi da se bojala i za svoj posao, jer je radila kao nastavnica u školi. Drugi pokušaj suicida tabletama uslijedio je nakon desetak godina i ponovo bolesnica nije uključena u psihijatrijsko liječenje jer, kako navodi sin, bilo ih je sram. U terapiji je bolesnica uzimala oksazepam tablete po potrebi. U lipnju 2022. godine bolesnica se pokušala ubiti bacanjem pred autobus, ali sin kaže da se nakon toga smirila i još jedno vrijeme bila kod kuće sve dok nije došlo do sukoba u trgovini, a nakon što su je optužili da je ukrala poriluk, što je bolesnica negirala i nakon takve optužbe bila okupirana sramom i ponovo idejama da se ubije. Sin bolesnice kao dominantni problem navodi zaboravljivost bolesnice, što predstavlja problem budući da bolesnica živi sama. Zaključno možemo reći da je neurokognitivni poremećaj bio razlog dovođenja bolesnice na Kliniku, a zapravo je razloga bilo i puno ranije. Literatura: 1. Uzun S, Kozumplik O, Kalinić D, Požgain I, Mimica N. Neurokognitivni poremećaj-kako možemo smanjiti rizik, Soc. psihijat. 2019 ; 47 : 303- 317. 2. World Health Organisation. Risk reduction of cognitive decline and dementia. Geneva: WHO guidelines, 2019.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA