Naslov
Sastav tijela u pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2 i povezanost s prehrambenim navikama
(Body composition in patients with type 2 diabetes and relationship with eating habits)

Autori
Kelam, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Mjesto
Split

Datum
14.04

Godina
2022

Stranica
62

Mentor
Vilović, Marino

Ključne riječi
Šećerna bolest tipa 2 ; Mediteranska prehrana ; Prehrambene navike
(Diabetes mellitus type 2 ; Mediterranean diet ; Eating habits)

Sažetak
Cilj: Procijeniti sastav tijela u pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2, kao i povezanost s pridržavanjem mediteranskom tipu prehrane i ostalim prehrambenim navikama. Materijali i metode: Provedeno je presječno istraživanje u kojem su dobrovoljno sudjelovali ispitanici sa šećernom bolesti tipa 2 u razdoblju od prosinca 2021. do siječnja 2022. godine tijekom redovnih pregleda u Centru za dijabetes KBC-a Split. U istraživanje je uključeno 60 ispitanika, od čega je bilo 30 žena i 30 muškaraca. Ispitanici su ispunjavali anketu o prehrambenim navikama i učestalosti konzumiranja pojedinih namirnica što smo ispitali prema upitniku o mediteranskoj prehrani (MDSS) i tako odredili stupanj adherencije mediteranskoj prehrani. Nakon anketnog dijela, ispitanici su podvrgnuti mjerenju na bioimpedacijskoj vagi te im je procijenjen sastav tijela. Rezultati: Žene su imale statistički značajno veći postotak ukupne tjelesne masti (37, 7 ± 11, 1 % vs. 26, 3 ± 7, 9 % ; P<0, 001) i statistički značajno manji postotak visceralne masti (14, 0 ± 4, 1 % vs. 10, 7 % ± 3, 6 % ; P=0, 002) u odnosu na muškarce. Skupina žena je statistički značajno češće koristila informacije o broju grama ugljikohidrata i masti za donošenje odluke o izboru prehrambenih namirnica u odnosu na muškarce (23, 3 vs. 3, 3 % ; P=0, 028). Isto tako, žene su statistički značajno češće odolijevale iskušenju da ne jedu hranu s previše masti, šećera i kalorija (80, 0 vs. 46, 7 % ; P=0, 008). Uzevši u obzir sve prehrambene navike, najviše ispitanika izbjegavalo je hranu s previše masti, šećera ili kalorija (N=38, 63, 3 %) i pažljivo biralo veličinu obroka (N=37, 61, 7 %). Najviše ispitanika pridržavalo se smjernica za konzumaciju krumpira (N=54, 90, 0 %) i slastica (N=48, 80, 0 %), a najmanje ispitanika (N=1, 1, 7 %) pridržavalo se smjernica za konzumaciju povrća. Muškarci su se statistički značajno više pridržavali smjernica za konzumiranje žitarica od žena koje su se statistički značajno više pridržavale smjernica za konzumaciju slastica i crvenog mesa. Prosječan MDSS zbroj bio je 6, 0 (3, 5-7, 5) te nije bilo statistički značajne razlike između muškaraca i žena. Nadalje, promatrajući odnos između MDSS zbroja i opsega struka pokazana je statistički značajna negativna korelacija između navedenih parametara (r= -0, 318 ; P=0, 013). Zaključak: U našem istraživanju stupanj adherencije mediteranskoj prehrani bio je izrazito nizak te se svega jedan ispitanik pridržavao smjernica o konzumaciji mediteranske prehrane. Ipak, uspjeli smo pokazati povoljne učinke navedene dijete na opseg struka i razine ukupne tjelesne masti u ispitanika sa šećernom bolesti tipa 2. Također, s obzirom na sve veći broj dokaza o prednostima mediteranske prehrane na cjelokupno zdravlje pojedinca, važno je podizanje svijesti o povoljnim učincima takvog načina prehrane u populaciji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA