Naslov
“Bećarac” Zlatka Boreka - spomenik nama samima
(Zlatko Bourek's Bećarac - A Monument to Ourselves)

Autori
Došen, Saša

Izvornik
Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi 10 (1848-6231) 10 (2021); 115-138

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Bourek ; Bećarac ; teatar figura ; teatar nakazaM tretman glumca kao lutke
(Bourek ; Bećarac ; theatre of figures ; theatre of freaks ; actor treated as puppet)

Sažetak
Bourekov tretman glumca kao lutke, odnosno kao žive figure, predstavljen je na primjeru predstave Bećarac iz 1998. godine u kojoj se Bourek predstavlja kao autor koncepta, kao likovnjak i kao redatelj te glumačko kazalište pretvara, upravo likovnom dramaturgijom, u teatar figura — teatar nakaza. Primjer je to Bourekove predstave s ljudima, ali predstave u kojoj se umjetnikova dramaturgija ukupne vizualnosti — od promišljenog i simbolima nabijenog oblikovanja sveukupne likovnosti komada, mizanscena, do scenskog pokreta — rukovodi upravo lutkarskim načinom razmišljanja, ali u velikim razmjerima igranog glumačkog teatra. Bećarac (1998.) koji prema idejnoj koncepciji Boureka i Sanje Ivić na veliku pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku dovodi tipske maske slavonskog folklora, vrhunski je primjer intrinzičnog kreativnog nagona Zlatka Boureka, njegove majstorske figuracije i stilizacije kojom žive glumce, tretirajući ih poput figura ili lutaka u prirodnoj veličini, izjednačava s idealom Craigovog idola, nad- marionete. Predstava je poput scenskog oživotvorenja umjetnikove neiscrpne životne i kreativne energije — Bourekov spomenik narodu i duhu Slavonije, ali i spomenik sebi samom.

Izvorni jezik
Engleski

POVEZANOST RADA