Naslov
Zakonodavna djelatnost Hrvatskog sabora 1861.-autonomija, modernizacija i municipalne institucije
(Legislative Activity of the Croatian Parliament (Sabor) of 1861 - Autonomy, Modernization and Municipal Institutions)

Autori
Čepulo, Dalibor

Izvornik
Pravni vjesnik (0352-5317) 18 (2002), 1-2; 135-156

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Hrvatski sabor; zakonodavstvo; moderne političke stranke; upravna i sudbena vlast; građanska prava
(Croatian Parliament; legislation; modern political parties; administrative and judicial power; civil rights)

Sažetak
Kratkotrajni Hrvatski sabor 1861. jedan je od najznačajnijih u modernoj hrvatskoj povijesti iako je od velikog broja zakona koji su na tom Saboru usvojeni ili pripremani pravnu važnost stekao tek zakonski članak XLII. o odnosima s Ugarskom koji je bio političko-deklarativne prirode. Saboru 1861. je u hrvatskoj historiografiji značaj pridavan prvenstveno zbog toga što su na njemu uobličene moderne hrvatske političke ideologije i stranke kao i zbog intenzivne zakonodavne djelatnosti koja je obuhvatila široki krug pitanja. No, pojedini vidovi zakonodavne djelatnosti još čekaju uži analitički pristup i širu kontektualizaciju. U ovom radu su prikazani najznačajniji materijalni i postupovni zakoni koji su se odnosili na ustroj upravne i sudbene vlasti i građanska prava, a bili su usvojeni ili pripremani na Hrvatskom saboru 1861. Navedeni zakoni prikazani su prvenstveno u slijedu kretanja ideja, normativnih modela i rješenja te političke zbilje koji ide od 1848. preko razdoblja pseudoustavnosti i neoapsolutizma 1849-1859. te zatim preko Sabora 1865-1867. naznačuje prostore koji će se popunjavati u reformskoj zakonodavnoj djelatnosti nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. Problemski okvir unutar kojeg su postavljeni navedeni zakoni je međuuvjetovanost nastojanja izgradnje moderne hrvatske državnopravne zasebnosti i izgradnje modernih pravnih institucija koje bi bile pomirene i sa tradicionalnim municipalnim institucijama koje su smatrane jamstvom hrvatske samostalnosti. Zamjetno je da Sabor 1861. i unatoč reformskom raspoloženju i širini obuhvata nije pristupio uređenju građanskih prava, s izuzetkom pitanja pripadnosti Trojednoj kraljevini (indigenat), slobode tiska i pitanja vezana uz kazneni zakon i zakon o kaznenom postupku. Uređenje građanskih prava nije bilo od prvorazrednog značaja s obzirom da su priorite imala državnopravna pitanja, a razlog se može potražiti i u usmjerenju na municipalne institucije koje su bile prilagođene staleškim sadržajima, a ne individualnim pravima. Pojedini propisi su u praksi pokazali teškoće spajanja municipalnih oblika prilagođenih funkcioniranju na podlozi staleškog ustrojstva i modernih sadržaja zasnovanih na načelu jedankosti i racionalnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA