Pregled bibliografske jedinice broj: 1263365
MEHANIZMI NEDOSTATNE HOMOLOGNE REKOMBINACIJE U SOLIDNIH TUMORA
MEHANIZMI NEDOSTATNE HOMOLOGNE REKOMBINACIJE U SOLIDNIH TUMORA, 2020., diplomski rad, diplomski, Medicinski Sveučilište u Zagrebu, Zagreb
CROSBI ID: 1263365 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
MEHANIZMI NEDOSTATNE HOMOLOGNE REKOMBINACIJE U
SOLIDNIH TUMORA
(MECHANISMS OF DEFICIENT HOMOLOGOUS RECOMBINATION IN
SOLID TUMORS)
Autori
Šabarić, Viktor
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Medicinski Sveučilište u Zagrebu
Mjesto
Zagreb
Datum
17.07
Godina
2020
Stranica
35
Mentor
Dedić Plavetić, Natalija
Ključne riječi
homologna rekombinacija, PARP, tumori
(homologous recombination, PARP, tumors)
Sažetak
Deoksiribonukleinska kiselina (DNA), osnovna molekula naslijeđivanja, svakodnevno trpi oštećenja nastala endogenim i/ili egzogenim putem, koja ako se ne poprave mogu dovesti do mutacija koje pridonose apoptozi stanica, starenju organizma, razvoja neurodegenerativnih bolesti i tumorogeneze. Kako se to ne bi dogodilo, stanice reagiraju pokretanjem odgovora na oštećenje DNA (DDR), koji regrutira mehanizme popravka DNA ovisno o tipu oštećenja. Popravak izrezivanjem baza (BER), popravak iscijecanjem nukleotida (NER) i popravak pogrešno sparenih baza (MMR) popravljaju jednolančane lomove DNA, dok su nehomologno spajanje krajeva DNA (NHEJ) i homologna rekombinacija (HR) zaduženi za popravak dvolančanih lomova DNA. Homologna rekombinacija vrlo je složen proces u kojem glavnu ulogu imaju geni poput BRCA1, BRCA2, PALB2, ATM, ATR, BACH1, BARD1. Nedostatnu homolognu rekombinaciju mogu izazvati mutacije gena povezanih s procesom homologne rekombinacije, ali može nastasti i putem epigenetskih promjena, što može uzrokovati tumore dojke, jajnika, prostate i gušterače, te razvoj bolesti poput Fanconijeve anemije i Bloomovog sindroma. Dijagnostika nedostatne homologne rekombinacije (HRD), izuzetno značajna zbog određivanja optimalne terapijske opcije, zasad nije polučila zadovoljavajuće rezultate. Onkološkim pacijentima, u čijim tumorskim stanicama je detektirana ili somatska ili mutacija zametne loze koja dovodi do nedostatne homologne rekombinacije, danas je poboljšano preživljenje i ishodi liječenja razvojem inhibitora poli (ADP-riboza) polimeraza (PARP) (olaparib, rucaparib, niraparib, talazoparib). Cilj ovog diplomskog rada je dati detaljniji pregled na mehanizme popravka DNA s naglaskom na homolognu rekombinaciju, te prikazati bolesti, a posebice solidne tumore, prouzročene nedostatnom homolognom rekombinacijom, te njihovu dijagnostiku i terapiju.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb,
Klinički bolnički centar Zagreb
Profili:
Natalija Dedić-Plavetić
(mentor)