Naslov
Arhitektonska artikulacija prolaznosti: novi urbani asemblaž
(Architectural articulation of transience: a new urban assemblage)

Autori
Prpić, Lovorka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Paviljon i tri moguća mjesta: Redefiniranje i reafirmacija paviljona 28 Zagrebačkog velesajma, arhitekta Miroslava Begovića

Urednik/ci
Prpić, Lovorka

Izdavač
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2020

Raspon stranica
48-55

ISBN
978-953-8042-58-4

Ključne riječi
paviljon ; prolaznost ; efemerno ; temporalno ; montaža ; asemblaž ; Ivan Crnković ; Miroslav Begović ; Umberto Eco ; projekt kao proces ; otvoreno djelo ; tektonika ; tektonski
(pavilion ; transience ; ephemeral ; temporal ; montage ; assemblage ; Ivan Crnković ; Miroslav Begović ; Umberto Eco ; project as process ; open work ; tectonics ; tectonic)

Sažetak
Paviljon 28 Zagrebačkog velesajma djelo je arhitekta Miroslava Begovića. Izgrađen je 1961. godine kao reprezentativni izložbeni prostor tvornice Đuro Đaković – industrije šinskih vozila, energetskih postrojenja i čeličnih konstrukcija. Tijekom prvih dekada nakon realizacije paviljon je svojom specifičnom laganom čeličnom strukturom markirao važan arhitektonski reper modernističkog vremena i prostora. Međutim, politički i gospodarski kolaps bivše Jugoslavije naglo je urušio dotadašnji međunarodni značaj Zagrebačkog velesajma te je posljedično uzrokovao propadanje njegovog fizičkog teritorija. Nažalost, od 90-ih godina prošlog stoljeća, paviljon 28 više nije u funkciji. Napušten je i propada, usprkos svojoj, strukovno šire prepoznatoj, arhitektonskoj vrijednosti. Osnovna konstrukcija paviljona sastavljena je od četiri prefabricirana čelična okvira s velikim konzolnim nadstrešnicama na dva glavna pročelja. Vanjski transparentni stakleni plašt dematerijaliziran je i potpuno neovisan o nosivoj čeličnoj strukturi, pa je sasvim vidljivo na koji je način nošen 'lebdeći' krov. Konstruktivna jasnoća, reducirana forma, vizualni sklad i lakoća – sve su to karakteristike univerzalnosti arhitektonskog djela. Aktualna zanemarenost ove izvanredne modernističke zgrade predstavlja potpunu negaciju njene arhitektonske vrijednosti. Upravo je to poticaj za naš istraživački projekt–proces. Reakcija logično vodi u suprotnom pravcu od negativnih sila koje su paviljon 28 dovele do današnjeg propadanja. Cilj je ispitati potencijale za njegov novi urbani život – i to ne pukom rekonstrukcijom, već prenamjenom i premještanjem na novu lokaciju. Naime, kako je teritorij Zagrebačkog velesajma degradiran u ne-mjesto, paviljon je de facto dekontekstualiziran, a jasno je da se montažna prefabricirana konstrukcija paviljona može jednostavno demontirati. Stoga su premještanje i prenamjena paviljona neophodne projektantske aktivnosti za vraćanje u život ovog arhitektonskog djela lišenog konteksta i svrhe. Naš eksperiment inverzija je uobičajenog arhitektonskog procesa kontekstualizacije u kojem se koncept prilagođava kontekstu. Ovdje, međutim, koncept – arhitektonsko djelo – utječe na transformaciju kontekstualnih elemenata. Riječima Alda van Eycka ; nastojimo pronaći pravo mjesto za pravi događaj. Istražujemo temporalnost arhitekture. Suvremeno doba obilježava stalna društvena mijena, i stoga je danas, u vremenu kad se arhitektonski programi neprekidno i nepredvidivo mijenjaju, činjenica dugovječnosti arhitektonske forme postala paradoks. Neophodna je prilagodljivost arhitekture promjenjivim potrebama korisnika, tj. neovisnost forme i funkcije. Projekt kao proces – takvo je otvoreno djelo, otvoreno promjeni i re- interpretacijama. Paviljon, kao najtemporalnija arhitektonska tipologija, arhitektura je programirana za promjenu te je stoga prikladna za arhitektonski eksperiment. Prolaznost i izmještaj (temporality and displacement) osnovni su principi kulturalnih tehnika suvremenog društva. Tektonika, montaža i asemblaž metode su našeg pristupa. Novostvoreni urbani asemblaž je prostorno-vremenski okvir za novi događaj i društvenu aktivnost ; estetska i etička arhitektonska artikulacija prolaznosti. Tragajući za potencijalima mjesta, ispitali smo više mogućih lokacija za izmještaj Begovićevog paviljona. Ipak, u ovoj studiji izlažemo samo tri: prva je na jugozapadnoj obali jezera u parku Bundek, druga na glavnoj pješačkoj osi sveučilišnog kampusa Borongaj, a treća na zapadnom perimetru park-šume Maksimir. Svakom od predloženih mjesta dodijelili smo specifičan javni program, kako bismo potakli prikladan događaj. Naravno, moguća su i mnoga druga mjesta i drugačiji programi. Ovaj je projekt istraživački proces, bez pretenzija za finalnim, arbitrarnim zaključcima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA