Naslov
Autoinflamatorni sindromi povezani s hidradenitis suppurativa.
(Autoinflammatory syndromes associated with hidradenitis suppurativa)

Autori
Purić-Ledić, Leonarda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
04.07

Godina
2018

Stranica
26

Mentor
Bukvić Mokos, Zrinka

Ključne riječi
hidradenitis suppurativa, autoinflamatorni sindromi, biološki lijekovi
(hidradenitis suppurativa, autoinflammatory syndromes, biologics)

Sažetak
Hidradenitis suppurativa (HS) kronična je, recidivirajuća, često iscrpljujuća upalna bolest pilosebacealnog folikula koja se obično prezentira nakon puberteta pojavom dubokih, bolnih, upalnih nodusa i apscesa na intertriginoznim predjelima. Suprotno akni, HS najčešće zahvaća područja aksilarne, ingvinalne, anogenitalne i inframamarne regije, pa se stoga ponekad za bolest koristi izraz acne inversa. Prevalencija HS u Europi procijenjena je na oko 1%, a žene su zahvaćene otprilike tri puta češće nego muškaraci. Vrhunac incidencije je u drugom i trećem desetljeću života. Bolest se povezuje s brojnim komorbiditetima, uključujući sindrome folikularne okluzije, upalne bolesti crijeva, metabolički sindrom, artritis i depresiju. Hidradenitis suppurativa se također može pojaviti u sklopu autoinflamatornih sindroma, poput PASH, PAPASH, PsAPASH i PASS sindroma. Bolest je prvenstveno uzrokovana folikularnom okluzijom, uz sekundarno zahvaćanje apokrinih žlijezda. Etiologija nije do kraja razjašnjena, no uključuje poremećaj urođene imunosti, kao i rizične čimbenike povezane s bolešću, poput pušenja, pretilosti i genetskih čimbenika. Klinički, karakteristične kožne lezije su supkutani čvorovi, duboki dermalni apscesi, dvostruki komedoni i sinusni kanali. Kako bolest napreduje, razvija se fibroza, induracija kože i dermalne kontrakture. Dijagnoza se postavlja klinički, na temelju karakterističnih kožnih lezija. Hurleyev sustav klasifikacije HS pomaže u donošenju odluka o terapiji. Sukladno europskim smjernicama, lokalno recidivirajuće lezije mogu se tretirati klasičnim kirurškim postupcima (ekscizija) ili primjenom lasera. Široko rasprostranjene lezije zahtijevaju farmakoterapiju, bilo kao monoterapiju ili u kombinaciji s radikalnim kirurškim zahvatima. Farmakoterapija uključuje lokalne ili sustavne antibiotike (tetracikline te klindamicin i rifampicin), retinoide (acitretin) te biološke lijekove (adalimumab, infliksimab). Kako bi se spriječile teške posljedice bolesti i poboljšala kvaliteta života bolesnika, rana dijagnoza i liječenje HS od iznimne su važnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA