Pregled bibliografske jedinice broj: 1260289
Placentalna retorika – narativna avangardnost Pisma nerođenom djetetu Oriane Fallaci
Placentalna retorika – narativna avangardnost Pisma nerođenom djetetu Oriane Fallaci // Anafora, 9 (2022), 2; 333-348 doi:10.29162/anafora.v9i2.6 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 1260289 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Placentalna retorika – narativna avangardnost
Pisma nerođenom djetetu Oriane Fallaci
(Placental Rhetoric – Narrative Avant-Garde of Oriana
Fallaci’s Letter to a Child Never Born)
Autori
Kovačević, Astrid
Izvornik
Anafora (1849-2339) 9
(2022), 2;
333-348
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Oriana Fallaci, placentalna retorika, psihoanalitički feminizam, francuski poststrukturalizam, taktilna retorika, antiedipska estetika, spolnost u jeziku
(Oriana Fallaci, Letter to a Child Never Born, placental rhetoric, psychoanalytic feminism, French poststructuralism, tactile rhetoric, anti-Oedipal aesthetic, sexuality in language)
Sažetak
U radu se razmatra mogućnost novog, interdisciplinarnog, neopoststrukturalističkog tumačenja romana Oriane Fallaci Pismo nerođenom djetetu. Polazi se od spoznaja poststrukturalističke teorije teksta te psihoanalitičkog feminizma, koji se proširuju rezultatima istraživanja iz područja stilistike i metrike. Na temelju kritičkoga čitanja teorijske literature te lingvističkom analizom odabranih ulomaka romana, opisat će se prisutnost specifične, metaforički prikazane, tzv. placentalne retorike, izraženo fonične i taktilne retorike, kojom autorica briše granice tjelesnog i psihološkog, stvarnosti i fikcije, teksta i konteksta. Ova neobična prededipska retorika, uronjena u biološka tkiva i tjelesne tekućine, predstavlja se kao kozmički vodeni prostor heterogenog, prostor unutar kojeg žensko tijelo progovara. Intimna komunikacija majke i njezina djeteta u utrobi, odnosno autorice i njezina nerođenog teksta, neobičnom kvantitativnom i kvalitativnom distribucijom interpunkcijskih i prozodemskih elemenata, fonetsko-morfološkim varijacijama, te subverzivnim pripovijedačkim bricolage tehnikama, predstavlja se kao simbol retoričke slobode, prostor odsutstva patrijarhalnih autoriteta, prostor pluralne, inkluzivne i fluidne, ženske i ženstvene tekstualnosti, unutar koje fizičko postaje metafizičko, tjelesno postaje grafološko, a pisanje postaje karnalna materijalizacija ljudskoga glasa.
Izvorni jezik
Hrvatski, engleski
Znanstvena područja
Filologija
