Naslov
Protutijelima posredovano odbacivanje srčanog presatka: iskustvo jednog centra
(Antibody-mediated rejection in heart transplant patients: a single centre experience)

Autori
Skorić, Boško ; Fabijanović, Dora ; Pašalić, Marijan ; Jakuš, Nina ; Dubravčić, Mia ; Čikeš, Maja ; Ljubas Maček, Jana ; Samardžić, Jure ; Jurin, Hrvoje ; Planinc, Ivo ; Lovrić, Daniel ; Žunec, Renata ; Burek Kamenarić, Marija ; Ilić, Ivana ; Ivančan, Višnja ; Gašparović, Hrvoje ; Biočina, Bojan ; Miličić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Cardiologia Croatica, 13 (2018), 11-12 / - , 2018, 371-372

Skup
12. kongres Hrvatskoga kardiološkog društva ; 7. kongres Hrvatske udruge kardioloških medicinskih sestara = 12th Congress of the Croatian Cardiac Society ; 7th Congress of the Croatian Association of Cardiology Nurses

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 29.11.2018. - 02.12.2018

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
protutijelima posredovano odbacivanje ; transplantacija srca ; donor-specifična protutijela.
(antibody-mediated rejection ; heart transplant ; donor-specific antibodies)

Sažetak
Dijagnoza protutijelima-posredovanog odbacivanja srčanog presatka (antibody-mediated rejection, AMR) temelji se na imunopatološkom nalazu uz potporu kliničkom slikom i dokazom donor-specifičnih protutijela (DSA). AMR je kontinuum od asimptomatske pojave DSA, preko supkliničkog odlaganja komplementa bez histoloških promjena do konačnog popuštanja presatka. Čini se da i supklinička AMR nosi lošiju prognozu. DSA su pokazatelj aloimunizacije i povezana su s popuštanjem, odbacivanjem i vaskulopatijom presatka. Iako nije jasna važnost izoliranog porasta DSA u ranom ili kasnom poslijetransplantacijskom periodu, njihovo liječenje dolazi u obzir.1, 2 Retrospektivno smo od 2012. godine analizirali 193 transplantirana bolesnika, kada smo postupno uveli imunopatološku analizu bioptata i određivanje DSA u serumu. Kombinirajući različite kriterije (patološki, klinički i serološki, tj. pozitivna DSA), AMR smo dijagnosticirali u 12 bolesnika (6, 2%). Četvrtina bolesnika se prezentirala kardiogenim šokom. Kombinacija patološkog i kliničkog kriterija bila je pozitivna u 17%, patološkog i serološkog kriterija u 25%, kliničkog i serološkog u 25%, dok je 33% bolesnika imalo pozitivna sva tri kriterija. Medijan vremena od transplantacije do AMR je iznosio 2, 63 godine (0, 7-5, 9). Medijan dobi bolesnika s AMR je bio 35 (17-62), a 75% su bili muškarci. Svi bolesnici s AMR su bili DSA pozitivni, osim dvoje u kojih se DSA nisu mjerila. 70% ih je imalo klasu I, a 30% obje klase anti-HLA DSA. Najčešći terapijski pristup uključivao je: steroidni puls (92%), plazmaferezu (75%), intravenski imunoglobulin (58%) i rituksimab (58%). Antitimocitni globulin, kao i bortezomib smo dali samo po jednom bolesniku. ECMO (izvantjelesna membranska oksigenacija) je postavljen u bolesnika u kardiogenom šoku. Jednogodišnje preživljenje iznosilo je 83%. Jedan je bolesnik uspješno retransplantiran nakon desenzitizacije. Od 193 bolesnika, DSA smo testirali u njih 97. Pozitivnih je bilo 24%, od kojih je 17% bilo pozitivno na klasu I, 65% na klasu II i 17% na obje klase) (slika 1). Premda učestalost AMR u literaturi varira zbog različitih dijagnostičkih kriterija i razlika u načinu probira, naš rezultat je usporediv. Nažalost niti dijagnoza niti terapija AMR nisu dobro standardizirane. Potrebna su veća multicentrična klinička istraživanja da ispitaju različite dijagnostičke i terapijske pristupe.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA