Naslov
Utjecaj poslijetransplantacijske ishemijsko-reperfuzijske ozljede i staničnog odbacivanja na razvoj vaskulopatije presatka
(Influence of post-transplant ischemia-reperfusion injury and cellular rejection on the development of cardiac allograft vasculopathy)

Autori
Ljubas Maček, Jana ; Skorić, Boško ; Pašalić, Marijan ; Gašparović, Hrvoje ; Samardžić, Jure ; Planinc, Ivo ; Čikeš, Maja ; Lovrić, Daniel ; Jurin, Hrvoje ; Jakuš, Nina ; Fabijanović, Dora ; Miličić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Cardiologia Croatica, 13 (2018), 11-12 / - , 2018, 361-362

Skup
12. kongres Hrvatskoga kardiološkog društva ; 7. kongres Hrvatske udruge kardioloških medicinskih sestara = 12th Congress of the Croatian Cardiac Society ; 7th Congress of the Croatian Association of Cardiology Nurses

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 29.11.2018. - 02.12.2018

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
vaskulopatija presatka ; transplantacija srca ; visokoosjetljivi troponin ; stanično odbacivanje
(cardiac allograft vasculopathy ; heart transplantation ; high-sensitive troponine ; cellular rejection)

Sažetak
Uvod: Vaskulopatija presatka (CAV) je kronična komplikacija transplantacije srca (HTx) koja predstavlja izazov u liječenju zbog difuznog uzorka zahvaćanja koronarnih arterija. Teži stupnjevi bolesti nisu prikladni za revaskularizaciju, zbog čega retransplantacija često ostaje jedina mogućnost liječenja.1-3 Bolesnici i metode: Od ukupno 176 bolesnika u praćenju nakon HTx, učinjene u razdoblju između 2001. i 2015. godine, 129 bolesnika je podvrgnuto barem jednoj koronarografiji kojom je u 45 bolesnika dokazan CAV (te dodatno u dva bolesnika na temelju kliničkog i obdukcijskog nalaza). Prosječna dob iznosila je 51, 6 ± 12, 6 godina, 78 % bolesnika su bili muškog spola, a prosječno vrijeme praćenja 3 godine (IQR 2-6 godina). Pojavnost CAV-a evaluirana je koronarografijom i analizirana s obzirom na trajanje vremena ishemije (VI), rane koncentracije visokoosjetljivog troponina T (hsTnT) te stupnja staničnog odbacivanja (SO). Rezultati: Rane vrijednosti hsTnT (unutar 3 mjeseca poslije HTx) značajno su više kod produljenog VI (p = 0, 040), no nemaju prediktivni značaj za pojavnost CAV-a (p = 0, 529)niti učestalije SO. VI presatka ne korelira s učestalošću značajnog SO. Bolesnici s težim stupnjem CAV-a imali su značajno kraće preživljavanje od onih bez CAV-a ili s blažim/umjerenim oblicima bolesti (p = 0, 016) (slika 1). SO, izraženo prosječnim indeksom odbacivanja bolesnika, izrazito povisuje rizika nastanka CAV-a (p <0, 001, OR 16.0), uključujući i epizode blagog SO tijekom 1. godine nakon HTx. CAV je dokazan u 36 % bolesnika CAV (N = 47/131), a bio je uzrok direktne kasnije smrtnosti u 10, 2 % bolesnika. Udio bolesnika bez incidencije CAV-a krajem 1. godine iznosio je 86 %, 2. godine 75 %, 5. godine 57 % i krajem 10. godine 25 %. Zaključak: Izraženija ishemijsko-reperfuzijska ozljeda presatka, određena duljim VI-je, praćena je višim koncentracijama hsTnT-a rano poslije HTx. Produljeno VI ne stvara sklonost češćem SO, kasnijem razvoju CAVa ili kraćem preživljavanju. Bolesnici s CAV-om imaju značajno kraće preživljavanje samo kod težih oblika bolesti, dok se blaži i umjereni oblici uspješnije liječe i ne utječu na preživljavanje. Stanično odbacivanje je povezano s višim rizikom razvoja CAV-a, što može imati bitne implikacije u kliničkom praćenju i liječenju.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA