Naslov
Usporedba kriterija Svjetske zdravstvene organizacije i studije "HAPO" u dijagnostici gestacijskoga dijabetesa
(Comparison between World Health Organization criteria and HAPO study criteria in the diagnosis of gestational diabetes mellitus)

Autori
Pavić, Mato

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
26.01

Godina
2017

Stranica
90

Mentor
Pavlić-Renar, Ivana

Ključne riječi
GDM, WHO kriteriji, IADPSG kriteriji, ishodi trudnoća
(GDM, WHO criteria, IADPSG criteria, pregnancy outcome)

Sažetak
Gestacijski dijabetes melitus najčešći je metabolički poremećaj u trudnoći. Trudnoće komplicirane gestacijskim dijabetesom imaju lošije ishode u odnosu na trudnoće s normalnom tolerancijom glukoze. Žene koje su bolovale od GDM-a i njihova djeca imaju kasnije u životu povišeni rizik razvoja dijabetesa melitusa, arterijske hipertenzije, dislipidemije, pretilosti i metaboličkog sindroma. Ciljevi studije bili su odrediti pojavnost GDM-a prema IADPSG kriterijima, usporediti ishode trudnoća opterećenih s GDM-om s obzirom na WHO (1999.) i IADPSG dijagnostičke kriterije te odrediti stupanj inzulinske rezistencije u skupini trudnica s GDM-om prema IADPSG kriterijima i njihovoj novorođenčadi. ISPITANICE I METODE: Istraživanje je podijeljeno u retrospektivni i prospektivni dio te je provedeno u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb. U retrospektivnom dijelu obuhvaćeno je 2 405 trudnica koje su rodile u razdoblju od 2009. do 2010. godine. Na temelju rezultata oGTT-a trudnice su podijeljene u 4 skupine: prva skupina trudnica s GDM-om po WHO kriterijima ; druga skupina trudnica s normalnom tolerancijom glukoze prema WHO kriterijima, a koje su prema IADPSG kriterijima imale GDM ; treća skupina trudnica s GDM-om po WHO i IADPSG kriterijima (preklapajuća skupina) i četvrta skupina trudnica s normalnom tolerancijom glukoze prema oba kriterija. Prospektivni dio istraživanja proveden je tijekom 2011. godine na uzorku od 120 trudnica. Prva skupina od 60 trudnica s koncentracijom glukoze natašte 5, 1 - 6, 9 mmol/L (GDM) i druga skupina od 60 trudnica s normalnom tolerancijom glukoze. Analizirani su opći podaci trudnica i novorođenčadi te primarni ishodi trudnoća (fetalna makrosomija i hipertrofija, trudnoće dovršene carskim rezom) i sekundarni ishodi trudnoća (hipertenzivni poremećaji u trudnoći, fetalna hipotrofija i prijevremeni porod). U prospektivnom dijelu analizirane su koncentracije glukoze i C-peptida iz krvi majke i umbilikalne krvi te je određena inzulinska rezistencija. REZULTATI: Utvrdili smo statistički značajno veću pojavnost GDM-a prema IADPSG kriterijima u odnosu na WHO kriterije (6, 2% vs. 21, 7% ; Χ² = 361 ; p < 0, 001). Trudnice s hiperglikemijskim poremećajem u trudnoći imale su lošije ishode trudnoća u odnosu na trudnice s normalnom tolerancijom glukoze. Zabilježene su statistički značajne razlike u demografskim podacima trudnica po ispitivanim skupinama. Ukupni udio prekomjerno teških i pretilih trudnica bio je najviši u skupini trudnica koje su imale GDM po IADPSG kriterijima (44%) (skupina 2). Navedene trudnice imale su statistički značajno višu stopu fetalne makrosomije (23, 2%), hipertrofične djece (25, 1%), rađale su u prosjeku najtežu djecu, najvišeg ponderalnog indeksa. Stopa carskih rezova je u navedenoj skupini trudnica bila statistički značajno viša u odnosu na trudnice s normalnom tolerancijom glukoze (20, 0% vs. 13, 8%, p < 0, 001). Trudnice s GDM-om iz prospektivnog dijela istraživanja, a koje su liječene dijabetičkom dijetom, češće su rađale makrosomnu i hipertrofičnu djecu, trudnoće su češće dovršavane carskim rezom. Razlike su u odnosu na skupinu trudnica s normalnom tolerancijom glukoze bile statistički značajne (p = 0, 043). Inzulinska rezistencija novorođenčadi majki s gestacijskim dijabetesom značajno je bila viša u odnosu na novorođenčad majki s normalnom tolerancijom glukoze (p < 0, 001). Porastom indeksa tjelesne mase raste stopa nepovoljnih ishoda trudnoća. Udio kronične hipertenzije (3%), gestacijske hipertenzije (18, 8%), carskog reza (31%), fetalne makrosomije (24, 4%) i fetalne hipertrofije (28%) bio je najviši u pretilih trudnica u odnosu na trudnice normalne tjelesne težine (p < 0, 001). Udio hipotrofične djece (10, 9%) i prijevremenog poroda (6, 5%) bio je najviši u pothranjenih trudnica. Nađena je statistički značajna pozitivna korelacija između tjelesne težine trudnica na početku trudnoće i novorođenačke težine. ZAKLJUČAK: Zbog snižene granične vrijednosti koncentracije glukoze natašte, IADPSG kriterijima otkrivamo veći broj trudnica s hiperglikemijskim poremećajem u trudnoći. U trudnica koje po WHO kriterijima imaju normalnu toleranciju glukoze, a po IADPSG kriterijima imaju GDM, zabilježeni su lošiji ishodi trudnoća. Niže vrijednosti glikemije, od one definirane za dijabetes u trudnoći, povezane su s nepovoljnim ishodima trudnoća. Hiperglikemijski poremećaji u trudnoći usko su vezani uz problem pretilosti. Pretile žene bi trebalo educirati i liječiti znatno prije trudnoće i na taj način umanjiti rizik nepovoljnih ishoda trudnoća. Važan naglasak trebao bi biti na mjerama prevencije pretilosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA