Naslov
Neverbalna komunikacija u javnom nastupu
(Non-verbal communication in public speaking)

Autori
Pizek Meštrić, Nataša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Sveučilište Sjever / Odjel za odnose s javnostima

Mjesto
Varaždin

Datum
11.05

Godina
2016

Stranica
38

Mentor
Jeličić, Anita

Ključne riječi
neverbalna komunikacija ; neverbalni znakovi ; javni nastup ; neverbalna komunikacija u javnom nastupu
(non-verbal communications ; non-verbal signs ; public speaking ; non-verbal communications in public speaking)

Sažetak
Svrha i cilj ovog rada bilo je upoznati budućeg govornika kako uspješno i kvalitetno prezentirati sebe ili organizaciju koju predstavlja. Za kvalitetan javni nastup, govornik bi trebao znati kako se dobro prezentirati, kako što jednostavnije prenositi informacije, kako motivirati slušatelje ili pak probuditi emocije. Najvaţnije je da poruka koju prenosi bude jasna i učinkovita, te da prevlada strah kako bi ta poruka djelovala uvjerljivo i utjecajno. Svaki govornik treba različita znanja, vještine i sposobnosti, a za dojmljiv nastup potrebno je sve to pretvoriti u jednu jasnu i zanimljivu priču. Sposobnost razumijevanja publike, prilagoĎavanje izlaganja interesima slušatelja, dobra organizacija sadrţaja i komunikacijske kompetencije dat će javnom nastupu profesionalni izgled i ostaviti dugotrajan pozitivan učinak na slušatelje. Vaţno je da se poštuju tri glave faze javnog nastupa. U prvoj fazi, fazi pripreme govora, ključno je izaberati glavnu poruku koju ţelite prenesti svojim govorom, upoznati publiku, izbacite iz glave negativne misli, istraţiti temu govora, koristiti priče, metafore i šale, te zapisati govor na papir. Druga faza je faza vjeţbanja govora. Iako se mnogima čini nepotrebna, ovo je faza gdje govornik moţe ispraviti sve mane govora ; moţe poraditi na glasu (tonu, tempu, glasnoći), izgovoru, govoru tijela, stavu, drţanju tijela, izrazu lica, gestama i ostalim neverbalnim i verbalnim znakovima. Treća faza jest drţanje govora. Ovdje bi govornik trebao misliti o drţanju i govoru tijela, trebao bi koristiti rekvizite (brošure, fotografije ili grafikone koje moţe dati publici...), voditi računa o pogledu, mijenjati tonalitet glasa, ne zaboraviti pauze, te završiti govor kratkim i upečatljivim izlaganjem glavne ideje, osmijehom i jednostavnim „hvala“.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti

POVEZANOST RADA