Naslov
Važnost prepoznavanja deficita humoralnog imuniteta
(The importance of recognizing the deficit of humoral immunity)

Autori
Stipić-Marković, Asja ; Artuković, Marinko ; Ikić, Marina ;

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, kratko priopćenje, stručni

Izvornik
IMUNOLOŠKA OLUJA-Imunološki posredovana akutna stanja, Simpozij Hrvatskog društva za alergologiju i kliničku imunologiju i Odbora za alergologiju, kliničku imunologiju i biološke preparate, HAZU / Stipić Marković, Asja ; - Zagreb : Hrvatsko društvo za alergologiju i kliničku imunologiju, 2011, 49-52

ISBN
978-953-6451-81-4

Skup
IMUNOLOŠKA OLUJA-Imunološki posredovana akutna stanja, Simpozij Hrvatskog društva za alergologiju i kliničku imunologiju i Odbora za alergologiju, kliničku imunologiju i biološke preparate, HAZU

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 10.12.2011

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
deficit humoralnog imuniteta
(humoral immunity deficiency)

Sažetak
Izraz primarne imunodeficijencije označava većinom naslijeđene poremećaje imunog sustava. Opisani su mnogobrojni izolirani defekti i kombinirani poremećaji, uključujući i deficite humoralne imunosti, teške kombinirane imunodeficijencije i poremećaje koji su posljedica defekta fagocita i komplementa. Deficijencije humoralne imunosti se odnose na bolesti koje su posljedica oštećene produkcije protutijela nastale zbog intrinzičnog oštećenja B stanica ili zbog poremećaja u interakciji između B i T stanica (1). Nedostatak protutijela karakteristično vodi do rekurentnih, često teških infekcija gornjeg i donjeg dišnog sustava inkapsuliranim bakterijama (npr. Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae) (2). Djeca i odrasli također često imaju upale srednjeg uha (odrasli nešto rjeđe nego djeca), sinusitise i pneumonije. Kod ovih pacijenata se češće javljaju i virusne infekcije respiratornog trakta koje uglavnom imaju težu kliničku sliku (3). Poremećaji koji se asociraju s primarnim humoralnim imunodeficijencijama su i kronični proljevi, rekurirajuće vrućice, nodularna limfoidna hiperplazija crijeva i neobjašnjena hepatosplenomegalija, ali i pojava autoimunih bolesti. Kod pacijenata kod kojih se sumnja na deficijenciju protutijela treba se izmjeriti ukupna serumska razina IgG, IgA i IgM, dok je značaj IgD, IgE i subklasa IgG još uvijek kontroverzan. Također se mjeri i titar specifičnih protutijela na proteinske (npr. tetanus, difterija) i polisaharidne (npr. pneumokokni polisaharidi) antigene. Ukoliko su razine specifičnih protutijela niske treba se napraviti booster imunizacija, a titar ponovno izmjeriti nakon četiri tjedna. Diferencijalna dijagnoza primarnih humoralnih imunodeficijencija uključuje blaže forme kombinirane imunodeficijencije (CID), stanja gubitka proteina (npr. gastroenteropatije), stečenu humoralnu imnu deficijenciju nastalu sekundarno kod primjene nekih lijekova (npr. imunosupresivi). Većina primarnih imunodeficijencija se javlja u dječjoj dobi, a one koje su često prisutne i u odrasloj dobi su česta varijabilna imunodeficijencija (stečena hipogamaglobulinemija, engl. Imunološka oluja - Imunološki posredovana akutna stanja common variable immunodeficiency (CVID)), imunodeficijencija sa selektivnim manjkom IgA, imunodeficijencija sa selektivnim manjkom IgG i subklasa IgG, poremećaji funkcije komplementa. Česta varijabilna imunodeficijencija (CVID) je poremećaj karakteriziran oštećenjem diferencijacije B stanica s defektom produkcije protutijela. „Česta“ jer je najčešći oblik teške deficijencije protutijela kod djece i odraslih, a „varijabilna“ jer ima heterogene kliničke manifestacije. Točan uzrok CVID-a je nepoznat kod većine pacijenata, iako su kod dijela pacijenata nađeni specifični molekularni defekti. CVID je definiran slijedećim: značajno smanjene serumske koncentracije IgG u kombinaciji s niskim razinama IgA i/ ili IgM, slab ili nikakav odgovor na imunizaciju i izostanak bilo kojeg drugog definiranog imunodeficijentnog stanja (4). Dob pojave bolesti je varijabilan ; kod 20% pacijenata dijagnoza se postavi prije dvadesete godine, ali tipično je da se dijagnoza postavi u dobi od dvadeset do četrdeset godina. Odgođeno postavljanje dijagnoze je u biti to što je učestalo i karakteristično za CVID. CVID je karakteriziran širokim spektrom kliničkih manifestacija ; bakterijske infekcije sinopulmonarnog trakta (pogotovo sinusitis i pneumonija), kronične plućne bolesti (osobito bronhiektazije koje se vide u 30-50% pacijenata), gastrointestinalne bolesti (proljev, kronična infekcija s Giardijom i CMV), autoimune bolesti (u 25% pacijenta se razviju bolesti tipa hemolitička anemija, trombocitopenija, reumatoidni artritis, granulomatozne bolesti), povećan rizik nastanka malignih bolesti (posebno visoka sklonost non- Hodgkinovom limfomu i karcinomu želudca) (5-12). U svemu navedenom se vidi kolika je važnost postavljanja pravovremene dijagnoze i započinjanja nadomjesne terapije imunoglobulinima (IG) koja je dramatično promijenila klinički tijek CVID-a smanjujući teret rekurirajućih infekcija i posljedično mnogobrojnih komplikacija (13-16). Cilj liječenja za većinu pacijenta je zadovoljavajuća nadoknada IG tako da je njihova razina u krvi najmanje oko sredine normalne razine imunoglobulina i na način da pacijenti imaju zabilježeno značajno manje ozbiljnih infekcija. Preporuka je da se svi pacijenti s postavljenom dijagnozom CVID-a prema gore navedenim kriterijima liječe nadomjesnom terapijom IG ; uobičajena doza intravenskih IG (IVIG) je 300 do 500 mg/kg svaka tri do četiri tjedna, a za pacijente s kroničnom plućnom bolešću ili autoimunim bolestima se preporučuju i više doze IVIG. Ciljna doza je u biti ona doza koja zaštićuje pacijenta od teških infekcija. Primjena imunoglobulina subkutano je indicirana kod pacijenata s reakcijama na IVIG, kod onih kod kojih je zabilježen brz gubitak IG i koji imaju loš intravenski pristup. Mora se znati da liječenje IG ne eliminira u potpunosti pojavu infekcija, tako da je antibiotska terapija također esencijalna za ove pacijente, kako profilaktički tako i u liječenju čak i blažih infekcijakoje kod ostalih ljudi ne bi zahtijevale antibiotsku terapiju. Također se mora naglasiti da pacijenti s CVID-om moraju biti podvrgnutim svim redovitim probirima tumora prema kronološkoj dobi te se moraju na vrijeme uočiti svi znakovi i simptomi limfoma. Reference: Notargelo L, Casanova JL, Fischer A, et al. Primary immunodeficiency diseases: an update. J Allergy Clin Immunolo 2004 ; 114:677. Ballow M. Primary immunodeficiency disorders: antibody deficiency. J Allergy Clin Immunol 2002 ; 109:581. Kainulainen L, Vuorinen T, Rantakokko-Jalava K, et al. Recurrent and persistens respiratory tract viral infections in patients with primary hypogammaglobulinemia. J Allergy Clin Immunol 2010 ; 126:120. Conley ME, Notarangelo LD, Etzioni A. Diagnostic criteria for primary immunodeficiencies. Representing PAGID (Pan-American Group for Immunodeficiency) and ESID (European Society for Immunodeficiencies). Clin Immunol 1999 ; 93:190. Hammarström L, Vorechovsky I, Webster D. Selective IgA deficiency (SIgAD) and common variable immunodeficiency (CVID). Clin Exp Immunol 2000 ; 120:225. Hermaszewski RA, Webster AD. Primary hypogammaglobulinaemia: a survey of clinical manifestations and complications. Q J Med 1993 ; 86:31. Cunningham-Rundles C, Bodian C. Common variable immunodeficiency: clinical and immunological features of 248 patients. Clin Immunol 1999 ; 92:34. Spickett GP, Farrant J, North ME, et al. Common variable immunodeficiency: how many diseases? Immunol Today 1997 ; 18:325. Cunningham-Rundles C. Clinical and immunologic analyses of 103 patients with common variable immunodeficiency. J Clin Immunol 1989 ; 9:22. Sneller MC, Strober W, Eisenstein E, et al. NIH conference. New insights into common variable immunodeficiency. Ann Intern Med 1993 ; 118:720. JANEWAY CA, APT L, GITLIN D. Agammaglobulinemia. Trans Assoc Am Physicians 1953 ; 66:200. Webster ADB. Common Variable Immunodeficiency. Immunol Allergy Clin North Am 2001 ; 21:1. Guidelines for IVIG administration in the United Kingdom. www.ivig.nhs.uk/documents/ Clinical%20Guidelines%20SECOND%20EDITION%20(3).pdf (Accessed on January 07, 2009). Schroeder HW Jr. Primary antibody deficiencies. In: Clinical immunology: Principles and practice, 2nd ed, Rich RR, Fleisher TA, Shearer WT, et al (Eds), Mosby International Ltd, 2001. Durandy A, Revy P, Imai K, Fischer A. Hyper- immunoglobulin M syndromes caused by intrinsic B-lymphocyte defects. Immunol Rev 2005 ; 203:67. Bonilla FA, Bernstein IL, Khan DA, et al. Practice parameter for the diagnosis and management of primary immunodeficiency. Ann Allergy Asthma Immunol 2005 ; 94

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Likovne umjetnosti

POVEZANOST RADA