Naslov
Krsnik između mita i zbilje. Kulturnoantropološke strukture jednog tradicijskog vjerovanja
(The Krsnik Between Myth and Reality. Cultural Anthropological Structures of a Traditional Belief.)

Autori
Šešo, Luka

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatsko etnološko društvo ; Hrvatsko katoličko sveučilište

Grad
Zagreb

Godina
2022

Stranica
149

ISBN
978-953-8232-17-6

Ključne riječi
Krsnik, tradicijsko vjerovanje, Istra
(Krsnik, traditional beliefs, Istria)

Sažetak
U knjizi se istražuju tradicijska vjerovanje u krsnike koje se može svesti na sljedeće: krsnici su osobe nadnaravnih sposobnosti i vještina kojim pomažu ljudima štiteći ih od zlih sila i životnih nedaća. Vjerovanje se najčešće javlja u Hrvatskoj na istarskom poluotoku i kvarnerskim otocima te iznimno rijetko u Gorskom kotaru. Nalazimo ga u nešto izmijenjenom obliku i u susjednoj Sloveniji gdje se naziva kresnik. Pretežno je riječ o muškoj osobi, iako se javljaju vjerovanja i u žene krsnice. Njihov dolazak na ovaj svijet popraćen je posebnim znakovima poput rođenja u bijeloj kapici/košuljici (amnionskoj ovojnici) iz koje će za života crpiti nadnaravne moći. Svoju potpunu moć krsnici stječu nakon inicijacije tijekom koje se moraju othrvati zastrašivanju zlih sila te ponudama ovosvjetovnih užitaka. Uspješno savladavanje tih prepreka svrstat će krsnike u sferu dobrog. Svojim, tada aktiviranim nadnaravnim moćima, borit će se protiv zlih sila i nadnaravnih bića, a pogotovo protiv svojih antipoda štriga, štriguna (vještice i vješca) ili kudlaka (vukodlaka/nakon smrti dignutog vješca). Od tih demonskih neprijatelja krsnici su jači i do pedeset puta te se protiv njih nerijetko bore u životinjskom obliku, ponajprije onom psa, najčešće kako bi zaštitili čovjeka na opasnim putovima. Krsnik u nekim varijantama može i letjeti, upravljati vremenom, tijekom sna može napustiti tijelo u obliku crne muhe kako bi odletio u udaljene krajeve boriti se protiv neprijatelja. U borbi protiv zla će gotovo uvijek pobijediti i tako svojoj zajednici donijeti plodnost i prosperitet. Djeluje i kao liječnik, travar te veterinar ; čovjeka i domaće životinje liječi od bolesti, namješta polomljene kosti i uganute zglobove, uklanja uroke, prekida kletve i čarolije kojima zla bića žele naštetiti čovjeku. Cijeli život provodi u svojoj zajednici te nerijetko ima obitelj. Od drugih se ljudi naoko ni po čemu ne razlikuje, a spoznaju da je krsnik ne odaje jer bi u suprotnom izgubio moći. U prvom poglavlju, Krsnici u novovjekovnoj svakodnevici istražuje se zapisana povijest krsnika u različitim izvorima, poput prvog pisanog spomena krsnika iz 1641. u kojem novigradski biskup Giacomo Filippo Tommasini vjerovanja lokalnog stanovništva u krsnike smatra poganskim praznovjerjem. No, oslanjajući se na historiografski pristup, osobito na kapitalno djelo Carla Ginzburga o benandantima, u ovom poglavlju pokazuje se da su krsnici srodni upravo Ginzburgovim benandantima (Furlanija) te vilenicama i vilenjacima (Južna Dalmacija) koje je istraživao hrvatski etnolog Zoran Čiča (2002), a koje je inkvizicija posve pogrešno smatrala vješticama optužujući ih za prakticiranje zle magije. Kako bi se detektiralo jesu li i krsnici u novovjekovnim procesima protiv vještica bili procesuirani za svoje nadnaravno djelovanje u radu se poseže za arhivskim istraživanjem građe o progonima vještica u Državnom arhivu u Veneciji (s obzirom na to da su Istra i Kvarner pripadale Mlecima). Usredotočuje se na dva dokumenta koji, prema tvrdnjama hrvatskog povjesničara Antonia Miculiana (2006), donose svjedočenja protiv optuženih krsnika. Riječ je o slučaju Elizabette de Rossi iz Pirana iz 1628. i slučaju Marine iz Istre iz 1591. Nakon provedenih istraživanja pokazuje se da niti jedan dokument ne govori o suđenju krsnicima, već se dvije optužene žene nazivaju štrigama (vješticama) te ih se optužuje za vještičarenje, iako se u njihovom djelovanju mogu nazrijeti neki elementi slični onim krsnikovima kao npr. da lijeće i utječu na vrijeme. Kako bi se nastojalo detektirati neki drugi rani spomen krsnika u istarskom novovjekovlju, u drugom se dijelu poglavlja istraživanje usredotočuje na biskupske vizitacije koje su provođene na području Istre nakon Tridentskog koncila. U njima se također ne nalaze zapisi termina krsnik, ali se nalaze brojne informacije o postojanju osoba koje svojim „nadnaravnim“ djelovanjem odgovaraju profilu krsnika: iscjeljenje, skidanje uroka, borba protiv nadnaravnog zla. Biskupske vizitacije pokazuju kako je takve osobe zajednica skrivala i čuvala od organa vlasti koji bi ih mogli sudski goniti te se zaključuje kako se upravo zbog takvog zaštitničkog stava zajednice krsnici niti nisu našli na optuženičkoj klupi pred inkvizicijom kao srodni im benandanti. U drugom poglavlju Krsnici kao predmet znanstvenog istraživanja daje se pregled svih relevantnih djela od kraja 19. stoljeća do početka 21. stoljeća koji u svoj istraživački fokus smještaju krsnike i tradicijska vjerovanja u slične likove na području Hrvatske i jugoistočne Europe. U trećem poglavlju Kultrunoantropolške strukture tradicijskog vjerovanja u krsnike nastoji se odgovoriti na pitanje zašto i kako se oblikuju vjerovanja u osobe s nadnaravnim sposobnostima te na pitanje značenja tih ljudi/bića u samoj zajednici. Na temelju etnografskih zapisa, tuđih ali i onih s vlastitih terenskih istraživanja razlažu se glavne atribucije krsnika i uspoređuje ih se s onim drugih srodnim likova/bića iz regije i Europe u sljedećim potpoglavljima: Ponovno o podrijetlu krsnika ili interpretacije bez zaključka, Paralele krsnika i sličnih bića Hrvatske i šire, Mistično rođenje, Košuljica, kapica – amnionska ovojnica kao znak posebnog poroda, Izvor nadnaravnih moći budućeg krsnika i/ili štrige i štriguna, Uloga babice pri obilježavanju novog krsnika u zajednici, Zov sudrugova tijekom liminalne faze krsnikova života, Kulminacija krsnikove inicijacije i prihvaćanje nove uloge, Život ovjerenog krsnika posvećen borbi protiv štriga, štriguna i drugog zla, Zoometamorfoza ili o zaštiti pojedinca, Zoometempsihoza, psihonavigacija ili o zaštiti zajednice, Moć liječenja i iscjeljenja, Dihotomija krsnikova karaktera. Kroz pojašnjenje navedenih atribucija krsnika i s njima povezanih struktura tradicijskog vjerovanja zaključno se u poglavlju pokazuje kako krsnici za zajednicu nisu „samo“ mitski, mistični i nadnaravni likovi već njena zbilja koja izranja iz potrebe same zajednice i biva oblikovana u liku krsnika. U posljednjem poglavlju, Krsniče, što je ostalo? istraživanje se usredotočuje na pronađeni slučaj suvremenog krsnika koji je zbog svojih vještina (namještanja kostiju) dobio i nagradu za osobu godine na otoku Krku. Taj slučaj pokazuje kako se na krsnika može gledati i kao na element povijesti dugog trajanja, odnosno, kako određeno vjerovanje, premda izmijenjeno, i dalje postoji te funkcionira u suvremenim društvima i novim sustavima vjerovanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA