Naslov
DJELOTVORNOST ANTI-TNFα TERAPIJE U LIJEČENJU JUVENILNOG IDIOPATSKOG ARTRITISA - OSMOGODIŠNJE ISKUSTVO
(THE EFFICACY OF ANTI-TNFα THERAPY IN TREATMENT OF JUVENILE IDIOPATHIC ARTHRITIS - EIGHT YEARS OF EXPERIENCE)

Autori
Lamot, Lovro ; Harjaček, Miroslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Skup
10th Congress of Croatian Society for Rheumatology

Mjesto i datum
Primošten, Hrvatska, 17.10.2008. - 19.10.2008

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
juvenilni idiopatski artritis ; etanercept ; infliksimab
(juvenile idiopathic arthritis ; etanercept ; infliximab)

Sažetak
Lijekovi koji blokiraju čimbenik nekroze tumora α (TNFα) pokazali su se učinkovitima u liječenju najtežih oblika juvenilnog idiopatskog artritisa (JIA), bilo u randomiziranim kontroliranim ispitivanjima, ili u nekontroliranim studijama serija bolesnika. Malo je studija do sada objavljeno koje direktno, “head to head” uspoređuju učinak liječenja etanerceptom ili infl iksimabom, u bolesnika oboljelih od JIA- a. Cilj našeg rada je bila procjena učinka etanercepta i infl iksimaba u liječenju bolesnika oboljelih od JIA-a, a koji nisu imali adekvatan odgovor na standardne lijekove koje koristimo u svakodnevnoj kliničkoj praksi. U periodu od 2000. do 2008. godine ukupno je anti-TNFα terapijom liječeno trideset bolesnika (N=30) ; dvadeset i pet bolesnika (N=25) je uključeno u konačnu analizu, jer je liječeno duže od 6 mjeseci. Svi bolesnici su prethodno neuspješno liječeni metotreksatom u trajanju od najmanje 3 mjeseca. Infl iksimab smo davali putem intravenske infuzije (3-5 mg/kg, inicijalna doza 0, 2, 4 tjedna, a potom svakih 6 tj.), a etanercept putem subkutanih injekcija (0, 4 mg/kg dva puta tjedno). U svih bolesnika je prikupljano šest “core set” varijabli (CRP ; broj aktivnih, ili zglobova s ograničenom pokretljivošću, CHAQ, VAS roditelja i VAS liječnika) kao i kriteriji za pogoršanje bolesti, inaktivnu bolest i remisiju. Nakon 24 tjedana terapije procijenjen je i pedijatrijski ACR 30, 50, 70, i 90 skor uspješnosti liječenja. Klinička remisija bez lijekova defi nirana je kao neaktivna bolest u trajanju od najmanje 6 mjeseci. Na početku terapije bolesnici su u prosjeku imali 10, 4 godina. Prosječno trajanje terapije bilo je 30, 7 mjeseci. Sedamnaest bolesnika (68%) uzimalo je etanercept, a četrnaest (56%) infl iksimab. U četrnaestero bolesnika dijagnosticiran je poliartikularni oblik juvenilnog idiopatskog artritisa (pJIA), a u dvoje od njih je nađen pozitivan reumatoidni faktor (RF). Šestorici bolesnika je dijagnosticiran perzistentni oligoartikularni oblik juvenilnog idiopatskog artritisa (oJIA). U troje bolesnika smo dijagnosticirali s entezitisom povezani artritis (ErA ; juvenilne spondiloartropatije), jedna bolesnica je imala dijagnosticiran psorijatični artritis (PsA), a u jednog bolesnika sa sindromom preklapanja sarkoidoze i granulomatoznog artritisa je postavljena vjerojatna dijagnoza Blau sindroma. Nijedan od naših bolesnika nije imao dijagnosticiran prošireni oligoartikularni oblik, kao ni sistemski oblik JIA. Kriterije za pedijatrijski ACR 50 skor zadovoljila su 22 bolesnika (88%) ; za pedijatrijski ACR 70 skor 21 bolesnik (84%), a za pedijatrijski ACR 90 skor 15 bolesnika (60%). Osam bolesnika je imalo jedno ili više pogoršanja bolesti za vrijeme uzimanja terapije (32%). Šest bolesnika je ušlo u kliničku remisiju u kojoj nisu trebali uzimati lijekove (24%), a osam bolesnika je tijekom terapije ušlo u kliničku remisiju (32%). Tri bolesnika su razvila rezistenciju na oba anti- TNFα lijeka (12%), a još tri bolesnika na samo jedan anti-TNFα lijek (12%). Ozbiljne nuspojave su se razvile u dva bolesnika ; jedan je nakon preboljele EBV infekcije razvio hipersplenizam s posljedičnom splenektomijom, dok je drugi bolesnik razvio osteomijelitis. Anti-TNFα terapija je dovela do revolucije u liječenju najtežih bolesnika s JIA. Slično podacima iz literature infl iksimab i etanercept su bili vrlo efi kasni u liječenju naših bolesnika, a u više od 50% bolesnika je došlo i do remisije bolesti. S izuzetkom dva bolesnika, nisu tijekom liječenja primjećene ozbiljne nuspojave. Usprkos ozbiljnim administativnim preprekama, terapija anti-TNFα lijekovima treba naći sigurno mjesto u što ranijem liječenju bolesnika s težim oblicima JIA.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA