Naslov
Dobro i norma. Lingvističko-analitički pristup problemu "biti" vs. "trebati"
(Good and norm. Linguistic-analytical approach to the problem of "is" vs. "ought".)

Autori
Radić, Stjepan

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Naklada Breza

Grad
Zagreb

Godina
2022

Stranica
301

ISBN
978-953-8139-52-9

Ključne riječi
Dobro, norma, analitička filozofija, metaetika, J. R. Searle, R. M. Hare, J. L. Mackie, biti, trebati, činjenica, evaluacija, obećanje
(Good, norm, analytic philosophy, metaethics, J. R. Searle, R. M. Hare, J. L. Mackie, is, fact, value, evaluation, promise)

Sažetak
Analitička je filozofija u dvadesetom stoljeću za sobom povukla čitav val pitanja o temeljnim problemima filozofije. Najistaknutije u tome je područje filozofije jezika. Etička refleksija od toga dakako, nije bila izuzeta. Upravo suprotno! Kao u malo kojem dijelu filozofske misli, upravo su ovdje, s obzirom na svakodnevni jezik, moralno- etička pitanja doživjeli svoju preobrazbu odnosno zaokret: od klasične etike i pitanja utemeljenja etičkih koncepcija, pogled je filozofa, poglavito anglosaksonske provenijencije, skrenut ka jeziku morala. Autor S. Radić u tome smislu propituje dva odabrana etička pojma, dobro i normu upravo s pozicije navedene analitičke filozofije. Jezik morala, uzevši ga u svakodnevnom govoru, često biva zbunjujući. Pojam dobra to pokazuje. Autor tako dolazi do zaključka da se dobro mora primjenjivati tj. pripisivati atributivno a ne predikatno da bi odgovaralo logičkoj dosljednosti. Vezano pak uz normu, autor se ovdje upustio u razmatranje poznatog Humeova razlikovanja odnosno odvajanja činjenica od vrijednosti tj. biti od trebati. Pri tome međutim nije išao klasičnim putem ontologije, već je problem, dosljedno koncepciji čitave knjige, razmatrao s pozicije analitičke filozofije i jezika kao takvog. Ovaj u osnovi ontološki problem radikalnog procjepa opisa i vrednovanja, premješten, je naime, u dvadesetom stoljeću na lingvističku razinu, i to na način, da se iz tzv. opisnih rečenica tj. onih koji prikazuju činjenice, ne mogu izvesti vrijednosne rečenice, tj. one koje imaju evaluativni karakter. Autor se upustio u izazov upravo toga pristupa humeovskoj „giljotini“, predstavljajući krajnje zanimljivu diskusiju između J. R. Searlea, na jednoj, te R. M. Harea i J. L. Mackiea na drugoj strani. Searle je naime, na primjeru jednog ilokucijskog govornog čina obećanja pokazao da je moguće logički dosljedno učiniti premošćenje Humeova „ponora“, tj. iz biti rečenica derivirati treba rečenice, dok spomenuta druga dvojica to radikalno osporavaju. Uz obećanje tu su također i drugi, svakodnevni ilokucijski govorni čini poput zaklinjanja, zavjeta itd…, koji po sebi očituju obligatorni karakter i samim time mogućnost nadilaženja razdjelnice biti vs. trebati. Autor se načelno priklanja Searlovim argumentima, međutim, oni sâmi ipak nisu potpuno lišeni kritike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA