Naslov
Ženskost kao maskerada: o fenomenu histerije u Ibsenovu opusu
(Womanliness as Masquerade: a phenomenon of hysteria in Ibsen's oeuvre)

Autori
Bolić, Nives

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet/Odsjek za komparativnu književnost

Mjesto
Zagreb

Datum
16.09

Godina
2022

Stranica
30

Mentor
Ana Tomljenović

Ključne riječi
Henrik Ibsen ; histerija ; maskerada ; ženskost ; biseksualnos
(Henrik Ibsen ; hysteria ; masquerade ; womanliness ; bisexuality)

Sažetak
Stvaralaštvo Henrika Ibsena u svojoj srži krije bliske veze s psihoanalitičkim i feminističkim tendencijama, a središnje mjesto na kojem se presijecaju njihovi putevi predstavlja fenomen histerije. Unatoč dugoj tradiciji proučavanja histerije, tek s dolaskom Freudove psihoanalize uočavaju se ključni pomaci u pristupu. Nakon uzleta Freudove metode, interes medicine za histeriju postupno opada, ali se istraživanje fenomena seli na polje književnosti i umjetnosti. Možemo čak reći kako histerija u vrijeme kada medicina sve češće izbjegava njezinu uporabu pri dijagnostici dobiva sve veći značaj na području književnosti. Izvanrednim prikazom psihologije Ibsen donosi u književnosti reprezentaciju histerije koja se dade usporediti s Dorom – analizom slučaja histerije kojom se bavio Freud. Osim u psihoanalizi, fenomen histerije veliku je važnost odigrao i u feminističkoj kritici. Iz vizure pojedinih feminističkih kritičarki histerija postaje koncept kojem se pridaje pozitivan značaj – katkad se shvaća kao poželjna karakterna osobina aktivistica koje se bore za politička prava žena. Suodnos književnosti i feminizma u Ibsenovu se opusu očituje u odabiru junakinja koje označavaju promjenu društvenog uređenja te predstavljaju primjer moderne žene u kojoj čuči ono što se do tad smatralo „pravim muškarcem“. Ideja žene koja je izvana odjevena u haljinu i koja zrači svojom ženskošću i privlačnošću, dok je njezina unutrašnja stvarnost naklonjenija polu muškosti, dovodi nas do izjednačavanja ženskosti s maskeradom. Ideju istovjetnosti maskerade i ženskosti donosi psihoanalitičarka Joan Riviere koja svoje zaključke temelji na stvarnim slučajevima žena. Zaključci koje donosi Riviere, jednako kao i u slučaju Freudove Dore, izrazito su bliski onima koje u svojim dramskim komadima prikazuje Henrik Ibsen. Cilj ovog diplomskog rada jest dokazati kako junakinje Ibsenovih drama, s naglaskom na Heddu Gabler, Noru Helmer i Astu Allmers, posjeduju gotovo sve karakteristike tipičnih slučajeva histerije, a koji se opisuju iz medicinskog, psihoanalitičkog te književno- teorijskog očišta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA