Naslov
Ja kao priča: Narativno jastvo i njegove granice
(I as a Story: Narrative Self and Its Limits)

Autori
Grgić, Ana

Ostali urednici
Gavrić, Anto

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Dominikanska naklada Istina/Fakultet filozofije i religijskih znanosti

Grad
Zagreb

Godina
2023

Stranica
258

ISBN
978-953-6814-73-2

Ključne riječi
jastvo, narativ, identitet, Schechtman, MacIntyre
(self ; narrative ; identity ; Schecthman ; MacIntyre ;)

Sažetak
Tema je ove knjige narativno jastvo, pojam koji su, u različitim oblicima, razvili filozofi kao što su Alasdair MacIntyre, Marya Schechtman, Daniel Dennett, David Velleman, Charles Taylor i drugi. U knjizi se pokazuje kako uvođenje pojma narativnog jastva rješava neke od problema vezanih uz osobni identitet, autonomiju, praktično rasuđivanje te odnos jastva i mozga. Pritom se izlučuju glavna obilježja narativnog jastva. Prema narativističkom shvaćanju, ljudsko je jastvo entitet protegnut u vremenu. Ono nije statičan i epizodičan entitet, nego dinamična konstrukcija. Jastvo ne obuhvaća samo prošlost i sadašnjost osobe, nego i skup planova, projekata, namjera i težnji koje se odnose na njezinu budućnost. Odgovor na pitanje „Što sam ja?“ može se razumjeti samo u narativnoj formi. Prema strogoj verziji narativizma, kakvu zastupaju prije svih MacIntyre i Schechtman, to ne znači samo to da je opis sebe moguće dati jedino u narativnoj formi nego i to da je moje ja u doslovnom smislu narativno samokonstituirani entitet. Jednostavnije govoreći, ja sam određena vrsta priče, a moje samorazumijevanje nije ništa drugo nego razumijevanje te priče i sposobnost njezina pripovijedanja. U knjizi se pokazuje da čak i ako prihvatimo pojam narativnog jastva kao iznimno važan i dalekosežan pojam te čak i ako prihvatimo da je jastvo svake zrele osobe u osnovi narativno, pojam narativnog jastva u važnim je pogledima ograničen. Tvrdi se, kao prvo, da postoji donja granica narativnog jastva, a to je takozvano minimalno jastvo. Nadalje, postoji i gornja granica narativnog jastva, a to je jastvo koje preostaje ako osoba izgubi narativnu kompetenciju koja omogućuje samokonstituciju i samorazumijevanje. Naposljetku, narativno jastvo možemo shvatiti i kao ograničeno i tijekom njegova punog postojanja. Naime, minimalno jastvo nije nešto što čovjek u nekom trenutku izgubi ili što se jednostavno pretvori u narativno. Minimalno je jastvo stalno prisutno kao nekakva osnova za razvijenije oblike narativne svijesti. Prema tome, zaključuje se da čak i ako ljudsko jastvo jest u osnovi narativno, ono ne može biti u cijelosti narativno.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA