Naslov
Radiološka obrada u maksilofacijalnoj traumatologiji
(RADIOLOGICAL PROCEDURE IN MAXILLOFACIAL TRAUMATOLOGY)

Autori
Vidović, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Split: Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija,

Mjesto
Split

Datum
30.09

Godina
2019

Stranica
33

Mentor
Sanja Lovrić Kojundžić

Ključne riječi
maksilofacijalna traumatologija, ozljeda mekih tkiva, ozljeda skeleta lica, multidetektorski CT
(maxillofacial traumatology, soft issues injuries, multiple facial skull injuries, the multidetector CT)

Sažetak
Maksilofacijalna traumatologija obuhvaća vrlo široko područje, od ozljeda samo mekih tkiva pa sve do višestrukih ozljeda skeleta lica, kao i čitav spektar metoda liječenja za pojedine vrste ozljeda. Cilj svakog radiološkog pregleda kod pacijenta sa ozljedom glave i lica je definirati mjesto i ozbiljnost fraktura kao i identificirati ozljede koje bi mogle ugroziti dišni put, vid, žvakanje, suzni sustav i sinusne funkcije. Multidetektorski CT zamijenio je klasičnu radiografiju i doveo do revolucije u snimanju maksilofacijalnih trauma. Maksilofacijalna regija u užem smislu obuhvaća područje lica, čeljusti te usne šupljine. Zbog nedjeljivosti struktura viscerokranija obuhvaća još i orbitu s orbitalnim sadržajem, strukture nosa i paranazalnih šupljina te regije vrata. Kirurška anatomija viscerokranija prepoznaje dvije razine lica koje se ponašaju kao odvojene biomehaničke jedinice, donje lice koje čini donja čeljust i srednje lice koje obuhvaća koštani sklop viscerokranija između baze lubanje i donje čeljusti. Svrha radiografije je potvrditi sumnju na kliničku dijagnozu, isključiti prisutnost prijeloma ili stranih tijela, te dobiti informacije koje možda nisu jasne iz kliničkog pregleda kako bi se preciznije odredila dijagnoza i opseg ozljede. Rutinske projekcije koje se koriste u procjeni stanja traumatiziranog bolesnika su Caldwellova projekcija, Watersova projekcija i lateralna (profilna) projekcija. Submentovertikalna i projekcija po Townu se također koriste za prikazivanje fraktura koje se na drugim projekcijama ne uočavaju. Sa sve većom ulogom CT-a za procjenu traume, većina kliničara zagovara njegovu uporabu te se isti smatra zlatnim standardom za radiografsku procjenu pacijenta s traumom lica. Najprihvaćenija podjela prijeloma srednje razine lica je na frakture nazoorbitoetmoidalnog i zigomatikomaksilarnog kompleksa, dentoalveolarne frakture, orbitalne frakture, te frakture kostiju srednjeg lica koje uključuju tri tipa Le Fort fraktura (I, II i III). Prijelomi donje čeljusti mogu se podijeliti prema pomaku fragmenata, tipu prijeloma, lokalizaciji prijeloma, smjeru lomne linije, stanju zubala, starosti prijeloma. Radiološka obrada nezamjenjiva je zbog vrlo detaljnog prikaza frakturnih linija na kostima, daje informaciju o frakturnim odlomcima i stanju kostiju lica. CT kao glavna pretraga pacijenta koji je doživio traumu apsolutno je indicirana i njeno odgađanje vrlo često dovodi do stvaranja komplikacija, a terapijske mogućnosti takvih stanja nerijetko su ograničene.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA