Naslov
Odnos sovjetskih vlasti prema Staljinu nakon njegove smrti
(The Attitude of Soviet Authorities Towards Stalin after His Death)

Autori
Darabuš, Elena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
29.09

Godina
2016

Stranica
29

Mentor
Kasalo, Branko

Ključne riječi
Staljin, kult ličnosti, Hruščov, destaljinizacija, XX. kongres KPSS-a, Brežnjev, Gorbačov, antistaljinizam
(Stalin, cult of personality, Khrushchev, destalinization, Twentieth Congress of the CPSU, Brezhnev, Gorbachev, anti-Stalinism)

Sažetak
Ovaj rad bavi se odnosom sovjetskih vlasti prema Staljinu nakon njegove smrti pa do konačnog raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Poslije Staljinove smrti 1953. godine na čelu Sovjetskog Saveza izmijenilo se nekoliko ličnosti, od kojih se svaka na svoj način pokušala obračunati s bivšim Staljinovim režimom. Prvi Staljinov nasljednik – Maljenkov, među prvima je javno osudio Staljinov kult ličnosti. Nakon Maljenkova vlast u SSSR-u pripala je antistaljinistu Nikiti Hruščovu. Na XX. kongresu KPSS-a 1956. godine, poznatim „tajnim govorom“ Hruščova službeno je započeo proces destaljinizacije u Sovjetskom Savezu. Hruščov je osudio Staljinov totalitarni režim, političke čistke tijekom 30-ih godina, represije koje je Staljin provodio na stanovništvom, a posebno Staljinov kult ličnosti. Obračun sa Staljinovom politikom Hruščov je iskazao rehabilitacijom osuđenika iz Staljinovog razdoblja terora, ublažavanjem cenzure u tisku i medijima, ali i sve rjeđim spominjanjem Staljinovog imena u javnosti. S obzirom da sovjetsko društvo nije bilo spremno na zaokret u pogledu bivšeg vođe, javile su se podjele na one koji su prihvatili destaljinizaciju i na branitelje Staljina. Usprkos podjeljenim mišljenjima u sovjetskom društvu, na XXII. kongresu KPSS-a 1961. godine došlo je do novog vala destaljinizacije. Uz ponovno osudu Staljina i njegovih zločina, Staljinovo tijelo je, iz zajedničkog mauzoleja s Lenjinom, premješteno izvan zidina Kremlja, a gradu Staljingrad dodijeljen je nov naziv – Volgograd. Unatoč odlučnosti partijskog vrha da raskine s politikom i nasljeđem Staljina, Hruščovljev odlazak s vlasti 1964. godine zaustavio je proces destaljinizacije, a sovjetsko društvo ostavio podijeljenim. Dolaskom na vlast Brežnjeva 1964. godine i smjenom partijskog kadra, u državnom su se vrhu suprotstavile grupe antistaljinista i zagovaratelja Staljina. Zbog dvojbi i neodlučnosti najčešće se posezalo za tzv. politikom prešućivanja, pa se Staljinovo ime sve rjeđe spominjalo u javnosti. Ipak, dopušteno je objavljivanje knjiga Staljinovih vojnih zapovjednika, u kojima je Staljin pozitivno ocijenjen, a u javnosti su bile dobro prihvaćene. Općenito gledano, mišljenje o Staljinu bilo je sve pozitivnije, ali zbog straha od reakcija u društvu partijski vrh nije u javnosti izražavao konkretan i jasan stav. U kratkom prijelaznom razdoblju između vlasti Brežnjeva i Gorbačova (1982. – 1985. godine) provedena je manja rehabilitacija bivših partijskih dužnosnika, koju je proveo Černjenko. Godine 1985. na vlast je došao Gorbačov. U prvim godinama vladanja njegov stav prema Staljinu bio je dvosmislen. No, kako su neki od glavnih ciljeva Gorbačova bili uvođenje demokracije i javno preispitivanje sovjetske povijesti, on je morao jasno izraziti stav prema Staljinu i njegovoj politici. Tako je i Gorbačov osudio Staljina, pa je tijekom posljednjih godina postojanja Sovjetskog Saveza u partijskom vrhu, ali i sovjetskom društvu prevladavalo antistaljinističko ozračje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA