Naslov
Teorija adaptacije u svjetlu nadogradnje postojećeg nacionalnog okvirnog kurikuluma
(Theory of Adaptation in the Light of Upgrading the National Core Curriculum)

Autori
Petković, Rajko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Međunarodni znanstveni skup Zadarski filološki dani 9

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 12.12.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
teorija adaptacije, Nacionalni okvirni kurikulum, baština, medijska kultura, izražajna sredstva
(theory of adaptation, National Core Curriculum, heritage, media culture, means of expression)

Sažetak
Nacionalni okvirni kurikulum sastoji se od sedam odgojno-obrazovnih područja općega obveznog i srednjoškolskog obrazovanja. Dok su sama odgojno-obrazovna područja uglavnom kvalitetno zamišljena, ono što bi se moglo nadograditi je stvoriti među njima veću korelaciju, kako bi se znanja jednoga odgojno-obrazovnog područja povezivala s već stečenim znanjima drugih područja. Teorija adaptacije vrlo je prikladno heurističko sredstvo koje povezuje čak tri navedena odgojno-obrazovna područja – jezično-komunikacijsko, društveno-humanističko te umjetničko područje, a njena je idealna primjena unutar četvrtoga odgojno-obrazovnog ciklusa, osobito u gimnazijama. Jedan je od osnovnih ciljeva jezično-komunikacijskog područja, uz razvijanje čitateljskih interesa i potreba za sadržajima medijske kulture, također i sposobnost kritičkog pristupa različitim medijima i njihovim sadržajima. Teorija adaptacije, odnosno teorijski pristup filmskoj adaptaciji književnog djela, upravo je na tom tragu. Kako se navodi u kurikulumu, učenici se u sklopu društveno-humanističkog područja odgajaju “za vrjednovanje i čuvanje prirodne, materijalne, duhovne, povijesne i kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta te vrjednovanje i čuvanje europske i svjetske kulturne baštine” (str. 180), čime bi proučavanje suodnosa domaćih i stranih književnih klasika i njihovih filmskih adaptacija omogućilo dublje razumijevanje različitih oblika izražavanja, kao i širi spektar vrjednovanja kulturne baštine. S obzirom na to da je jedan od ciljeva filmske i medijske kulture i umjetnosti “u oblicima učenja u kojima se rabe filmski i medijski postupci, sredstva, tehnologije i oblici povezati novo znanje s doživljenim iskustvom i već stečenim znanjem drugih odgojno-obrazovnih područja” (str. 247), razvidno je da bi se navedenim pristupom postigao i taj cilj. Teorija adaptacije vrlo je složeno interdisciplinarno područje gdje je postignut golem napredak u proučavanju suodnosa književnosti i filmske umjetnosti. Ključan element razumijevanja ovog pristupa je spoznaja o tome kako se radi o područjima s bitno različitim vlastitim izražajnim sredstvima, čime je njihov suodnos daleko od mimetičkog. Svaka adaptacija nužno je reinterpretacija izvornoga književnog teksta i prilagođavanje vlastitim izražajnim sredstvima, dok je princip kondenzacije krucijalan zbog različita recepcijskog konteksta. U radu će se navesti primjeri najuspjelijih hrvatskih i svjetskih filmskih adaptacija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika), Obrazovne znanosti (psihologija odgoja i obrazovanja, sociologija obrazovanja, politologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja, antropologija obrazovanja, neuroznanost i rano učenje, pedagoške discipline)

POVEZANOST RADA