Naslov
Viktor Axmann i osječka secesija
(Viktor Axmann and the Osijek Secession)

Autori
Damjanović, Dragan

Vrsta, podvrsta
Radovi u časopisima, znanstveni

Izvornik
Secesija u Osijeku, zbornik radova (2023)

Status rada
Prihvaćen

Ključne riječi
Viktor Axmann, Vladoje Aksmanović, Osijek, secesija, arhitektura, Kino Urania, masoni
(Viktor Axmann, Vladoje Aksmanović, Osijek, Art Nouveau, Architecture, Urania Cinema, Freemasons)

Sažetak
Viktor Axmann/Vladoje Aksmanović (Osijek, 1878. – Valpovo, 1946.) bez ikakve je sumnje najvažniji arhitekt secesije ne samo Osijeka već i čitave Slavonije. Nakon povratka sa školovanja na Odsjeku za visokogradnju Kraljevske bavarske tehničke visoke škole u Münchenu i višegodišnjega rada u Beču, već u prvim godinama nakon povratka u rodni grad afirmirao se u iznimno uspješnog projektanta najraznolikijih tipova zgrada. Udruživanje s već etabliranim osječkim poduzetnicima, najprije Ivanom/Johannom Domesom u poduzeće Axmann i Domes, a potom Vladimirom Malinom i Dušanom Rožićem u poduzeće Axmann-Malin-Rožić omogućilo mu je s jedne strane realizaciju ogromnog broja vlastitih projekata, a s druge sudjelovanje u izvedbi prestižnih građevinskih investicija drugih arhitekata posvuda po Slavoniji. Svojim projektima Axmann je uveo u istočni dio Hrvatske tip arhitektonskog jezika karakterističan za zrelu i kasniju secesiju kojega obilježava kombinacija elemenata secesije, neobaroka, neoklasicizma i neobidermajera. Najveći dio njegova opusa, kao uostalom i opusa drugih arhitekata srednjoeuropskog fin de sièclea čine stambene i stambeno-poslovne ugrađene zgrade. Ističe se na prvom mjestu kuća upravitelja đakovačkih biskupskih dobara (vlastelinstva) Vladoja Čačinovića na današnjem Preradovićevom šetalištu 3 (1908. – 1910.), stambena i trgovačka kuća Florijana Stanettya na Trgu Ante Starčevića 10 (1910.) te kuća Ane Balogh na Preradovićevom šetalištu 8 (1912.). Uoči Prvog svjetskog rata Axmann je izradio i prve projekte za proširenje osječke bolnice, a van Osijeka projektirao je cijeli niz raznolikih secesijskih zgrada: hotel (Orahovica), gimnazijske zgrade (Virovitica, Ruma), te crkvu i samostan (Sestara Svetog Križa u Đakovu). Axmann se okušao i kao urbani planer svojim projektima za produženje Desatičine ulice (1908.), parcelaciju Kapucinskog vrta (1908.), prostora oko nerealizirane zgrade kazališta u produžetku Chavrakove ulice (1909.) i Sakuntala parka (1910.). Antologijsko ostvarenje Axmannova opusa i osječke secesije uopće svakako je kino i kazalište Uranija s masonskim hramom (1912.). Uvjeren u isplativost ove investicije Axmann je i sam bio dioničar ovoga poduzeća, zajedno s drugim istaknutim protagonistima uglavnom osječke gospodarske i kulturne elite. Svojim dinamičnim pročeljem i vještim uklapanjem u postojeće urbano tkivo, Uranija je postala ikonički simbol osječke pa i hrvatske secesije. Cilj je ovoga teksta sintezno prikazati prvi dio Axmannova opusa, od povratka sa školovanja do okvirno završetka Prvoga svjetskog rata, oslanjanjem na dosadašnju literaturu, ali i arhivske i novinske izvore iz toga vremena. Nastojat će se isto tako stilski definirati Axmannove radove i pokušati odgovoriti na pitanje je li on u svojim ostvarenjima bliži tadašnjoj njemačkoj Jugendstil ili bečkoj secesijskoj arhitekturi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Građevinarstvo, Povijest, Povijest umjetnosti, Dizajn

POVEZANOST RADA