Naslov
Franjevačke propovijedi u srednjem vijeku
(Franciscan Sermons in the Middle Ages)

Autori
Ćurčija, Mateo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za povijest

Mjesto
Zadar

Datum
16.05

Godina
2017

Stranica
91

Mentor
Šoštarić, Valentina

Ključne riječi
razvijeni srednji vijek ; franjevci ; propovjednici ; Sveti Franjo Asiški
(Late Middle Ages ; Franciscans ; Preachers ; Saint Francis of Assisi)

Sažetak
Crkva je u razvijenom srednjem vijeku bila zahvaćena raznim negativnim praksama, sve je aktivnije sudjelovala u ekonomskim i političkim procesima te je upala u krizu evanđeoskog poslanja. Kao odgovor na takvo stanje, u 11., 12., i 13. stoljeću javlja se reformni pokret i pojavljuju se novi crkveni redovi koji teže izvornom evanđeoskom siromaštvu i pokori (vita apostolica). Tako i Sveti Franjo Asiški s drugovima, u Asizu u Italiji, 1209. osniva red Male braće (franjevci, Manja braća). Uz potporu Svete Stolice, velikaša i svjetovnih vlasti franjevci se vrlo brzo šire na sve strane svijeta. Uređuju hijerarhiju i funkcioniranje reda te organiziraju područja djelovanja. Prvu provinciju Hungariae na hrvatskom području je osnovao Sveti Franjo 1217. Iz nje se 1232. izdvojila primorska provincija Sclavoniae S. Seraphini, dok se sjeverni i istočni ostatak provincije 1239. spojio s ugarskom Ostrogonskom provincijom u Provinciu regni Hungariae. Franjevačka duhovnost i Pravilo reda sastojalo se od jednostavnog opsluživanja Evanđelja u potpunom siromaštvu i pokori, brizi za najugroženije slojeve društva te vlastitom uzdržavanju od rada ili milostinje. Način opsluživanja Franjinog Pravila je često bio kamen spoticanja braće, pa se tako red podijelio u više struja. Reformatori ili spiritualci su se zalagali za doslovno opsluživanje Pravila i potpuno siromaštvo, a konventualci za metaforiĉko opsluživanje i pravo na materijalno posjedovanje. U 14. i 15. stoljeću djelovale su četiri struje: konventualci, umjereni reformatori, radikalni reformatori i heretici ili fratičeli. Opservatni i konventualci su se razdvojili 1517. godine. Franjevačka svakodnevnica, samostanski život i pastoralne dužnosti su bili propisno uređeni. U vrlo kratkom vremenu braća preuzimaju sve važnije crkvene dužnosti, a posebno se ističu kao: propovjednici, ispovjednici, misionari, inkvizitori i širitelji novih pobožnosti. Temeljna franjevačka pastoralna funkcija je bila propovijedanje. Franjevci napuštaju propovjednička umijeća i pravila te se zauzimaju za pučki stil prikladan slušateljstvu. Njihove propovijedi su bile: jednostavne, razumljive, iskrene, slikovite, izravne, zabavne i poučne. Propovijedanje je bilo usko povezano s izgradnjom i smještajem samostana, sakramentom ispovijedi i misijskom djelatnošću. Propovijedi su najčešće pratile trodijelnu strukturu. Uvijek su bile u skladu s crkvenom godinom, blagdanima ili raznim prigodama. Središnje teme su bili poroci i vrline određenog vremena i slušateljstva, a primarna svrha je uvijek bila pokajanje, pokora i obraćenje slušatelja. Propovijedi su održavane raznolikom slušateljstvu, na raznim mjestima i u različito vrijeme. Postupnim uvođenjem studija u red, propovijedi su postajale otmjenije i u skladu sa sveučilišnim umijećima. Budući propovjednici su se morali obrazovati i dobiti dopuštenje generalnog ministra reda. U razvijenom srednjem vijeku izlaze razne knjige, zbirke i priručnici korisni za propovjednike. Od svog osnutka pa sve do novog vijeka franjevački propovjednici su ostvarili jako dobre rezultate diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj i okolnim zemljama. Svojim radom će ostvariti, prema mnogim povjesničarima, obnovu Crkve i bitno utjecati na duhovnost, pobožnost, običaje i kulturu pojedinca i zajednice.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA